Far East Tour prva je turnejapo dalekoj Aziji, našeg alternativnog benda.Punčkeje odveo u Maleziju, Filipine, Tajvan i Japan. Turneja je krenula 3. studenog u Kuala Lumpuru, a nastavila se u Manili. Nakon toga od 7. do 10. studenog je bio Tajvan, a turneja je u četiri dana stala u četiri najveća grada - Taipei, Kaoshiung, Tainan, Taizhong. Kraj turneje bio je rezerviran za Tokio, gdje su Punčke održale dva koncerta.

Utiske sa neočekivane turneje, podijelila je Lucija Ivšić, frontwoman benda.

Otkud baš Daleki istok?

Unazad par godina smo imali tu neku internu foru "Punčke big in Japan" i kroz zezanje nam je to bio ultimativni cilj - no nitko nije ozbiljno radio na tome da se to ostvari niti nam je bilo na kraju pameti da je to moguće. Mojim odlaskom u Aziju prošle godine se dogodio taj prvi korak naprijed - nakon što sam ostala zatečena njihovim načinom života a potom i hranom koja je fantastična (jedeš sve najbolje, a mršaviš!) - odlučila sam tu foru ostvariti. S druge strane - svi idu u Ameriku gdje se doslovno događa najezda bendova i jako je teško izdvojiti se, napraviti promjenu, biti uočen i uspjeti - pa sam odlučila ići tamo gdje nitko ne ide. Volimo probijat led, ne bojimo se novih stvari pa zašto ne :) I jako mi je drago što sam tako odlučila jer osim prekrasne hrane koju smo jeli 3 tjedna, upoznali smo mnoštvo zakon ljudi i otvorili si tisuće vrata (doslovno) jer dok ne dođeš tamo ne možeš ni biti svjestan koliko tamo ima prostora za rast...

Smijem li barem za potrebe ovog teksta reći da vas je posebno zvala mnogobrojna filipinska dijaspora?

Jeje, u Manili na svakom koraku Hrvati i Balkanci, kao da si došao u Beč ili Graz, moraš pazit što pričaš, ne moraš ni znati jezik...

Koji je bio glavni cilj ove turneje?

Dobro se zezati i probiti led, napraviti taj prvi korak, pokazati publici da smo odličan bend, otvoriti si nova vrata, upoznati ljude, lokalne bendove, promotere, festivale i dobro ugaziti put za narednu turneju. Iako se puno toga danas može dogovoriti remote i preko interneta - kad zaista fizički dođeš negdje, vidiš kako to izgleda, shvatiš što publika tamo voli, kako se ponašaju, tko su promoteri, kako rade, što žele i iz prve ruke osjetiš feedback publike na tvoju glazbu - imaš ogroman as u rukavu i puno je lakše raditi dalje. Proces je identičan kao i probijanje leda u Hrvatskoj ili Europi kao nekakav mladi bend, jedino je razlika u tome što za ovo moraš letiti 20h i iskoristiti svaku priliku kao da ti je zadnja (smijeh)

KakosuAzijati reagirali na oštri vinkovački zvuk?

Ništa im nije bilo jasno :) Zezam se, ali zaista se na svakom koncertu dogodilo to da su ljudi ostali zatečeni i oduševljeni. Ono što je specifično za Azijate (posebno Japance) jest da su sramežljivi i ni pod razno ne pokazuju svoje emocije - mi smo ih uspjeli raskrinkati i to mi je najveća nagrada ikad. Apsolutno svaka osoba u klubu bi se kroz trajanje našeg koncerta počela muvati, vikati, a onda bi se već pred kraj neka šutka dogodila i narodno veselje bi počelo! Došli smo stvarno kao neke baje tamo (u nedostatku boljeg izraza), išli smo na sve ili ništa i zauzvrat smo na kraju svaku noć nakon koncerta ostajali s našim novim azijskim fanovima piti, pjevati karaoke, jesti (opet finu hranu) i dogovarati nove koncerte. Nakon prvog koncerta u Tokyu nam je prišla neka super simpa Japanka i rekla da se nikad u životu nije ovako osjećala, da ne zna što joj se događa ali naš koncert ju je napunio nekom ludom srećom.Teško mi je dočarati te neke momente koji su se dogodili jer su i nas same zatekli i jako usrećili

Jeste li ulovili publiku koji put da pjeva vaše pjesme s azijskim izgovorom bez da znaju što uopće pjevaju? Kako je to zvučalo?

Mi jedva sebe čujemo kad sviramo,a kamoli publiku :) - ali vidjeli smo par zagriženih fanova (neki od njih nažalost nemaju ritma pa je dosta smiješno bilo za gledati) - stali bi u prvi red, prije koncerta kupili majicu, odmah ju obukli i vrištali nakon svake pjesme:)

Možeš li nam preporučiti nekog azijskog talenta kojega bi obavezno trebali čuti?

Japanski bend Boris.

Kako bi na malajskom otpjevala "Zatvorim oči i ne mislim na strah, ne želim da me proguta ocean? " Zapravo, nemoj to ni pisati nego slobodno prikači i kratki video u kojem to pjevaš!

Poštedit ću vas ovaj put!