"S velikim zanimanjem čitam autobiografiju Mire Furlan Voli me više od svega na svijetu'. Sada sam na pola knjige i moram priznati kako se radi o kompleksnoj priči", rekao nam je Radovan Marčić , naš gastrokritičar, pisac, scenarist, kazališni i filmski redatelj. Veliki prijatelj pokojne glumice za RTL.hr prisjetio se, povodom prve godišnjice njezinog odlaska,ključnih trenutaka tijekom zajedničkog odrastanja.Išli su u isti vrtić, osnovnu i srednju školu, a ona je glumila u njegovim predstavama. U planu im je bio ostvariti još jedan zajednički projekt, u Osijeku uprizoriti, priča nam, dramu Bertolta Brechta "Opera za tri groša". No, za to nažalost nije bilo vremena.

"Bio sam joj jedan od rijetkih prijatelja. Družila se s kolegicama Katjom Zubčić, Ana Marijom Šutej, a ja sam joj tu bio kao prijatelj. No, imala je ona puno veza tijekom života. Vezalo nas je djetinjstvo, ponekad smo se družili, ponekad izbjegavali, a najdraže joj je bilo kada smo otišli ručati kod chefice Ane Ugarković u Malom baru. Tamo se osjećala sigurno", rekao je Radovante dodao kako se o njezinoj velikoj glumačkoj karijeri ne treba puno govoriti.

Izvor: Goran Kovačić/Pixsell

"Ono je ono što je. Ružne stvari su se događale, ali vjerujem i mnogim drugim ljudima. Ona ja nažalost bila proskribirana od strane kolega. Pokušao sam nešto napraviti, pisali smo peticiju, ali odjek je bio slab. Bilo je previse negative oko svega toga", prisjetio se Radovan vremena kada je dobila otkaz u zagrebačkom HNK, zbog čega joj je metropola ostavila gorak okus u ustima. Godina otkako je nema, kaže, proletjela je.

Mira Furlan preminula je 20. siječnja u Los Angelesu u SAD-u od posljedica zaraze virusom Zapadnog Nila. Za to da je u komi i blizu kraju, znali su samo njezini najbliži prijatelji. Mnogisu govorili kako se radi o najvećoj glumačkoj divi na ovim prostorima. U glumu se zaljubila još u osnovnoj školi, a široj jejavnosti poznata kao zvijezda filmova 'Kiklop' u režiji Antuna Vrdoljaka,'Za sreću je potrebno troje' i 'U raljama života' redatelja Rajka Grlića te po ulogama u američkoj seriji 'Babylon 5' i filmu 'Izgubljeni'. Glumu je diplomiralana Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1978. godine kao najtalentiranija studentica u klasi. U Hrvatskoj je još u 80-ima gradila impozantnu karijeru zbog čega je prije rata bila na stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK. Upravo je stanje u HNK početkom rata i činjenice da se udala za srpskog redatelja Gorana Gajića te imala angažmane u beogradskim kazalištimabilaogromna prekretnica u njezinom životu. Bila je jedna od najangažiranijih glumica na ovim prostorima, no zbog političkog progona, gdje su je u matičnom kazalištu bojkotirali, odlučila je preseliti u SAD. Dotad je već u svojim rukama imala dvije prestižne domaće nagrade - Zlatnu arenu za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu Kiklop, Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu Lepota poroka 1986. godine, a bila je dobitnica i prestižne kazališne nagrade Dubravko Dujšin.

Kad je tek stigla u SAD, diva bivše Jugoslavije našla se pred zidom i u počecima je i konobarila i radila razne druge poslove.U međuvremenu joj je osporeno i stanarsko pravo na stan koje je naslijedila od bake, no taj stan u Petrovoj ulici u Zagrebu vraćen joj je 2010. godine.

"To što su mi vratili stan, dokaz je da ludilo ne može potrajati dugo i da svakoj gluposti i nepravdi dođe kraj. Ljudi su se umorili od mržnje i pronalaženja neprijatelja u svojim redovima, velike priče o nacionalnim ciljevima su se potrošile. Čini mi se da su konačno shvatili da su ih upravo najveći domoljubi bezočno i drsko opljačkali dok oni nisu gledali, jer su bili zabavljeni borbom protiv neprijatelja. Haag nije dovoljan da se kazne svi koji su u toj groznoj predstavi sudjelovali", rekla je tada glumicaza srpski Story.

Izvor: Pixsell

U Hrvatsku se vratila na poziv velikog glumca Rade Šerbedžije , koji ju je 2001. godinepozvao da glumi Medeju na Brijunima, što je ona nakon izvjesnog nagovaranja i učinila.

"I kao Eva iz Krležina Vučjaka otplovila u Ameriku da bude daleko od užasa rata koji je razarao njenu zemlju i njezine narode.Tamo je, kao prava velika umjetnica, ponovno pronašla sebe i uspjela napraviti zavidnu karijeru. Godine 2001. pozvali smo je Lenka i ja da u našem teatru Ulysses igra Medeju. Bojala se povratka i ponovnog susreta sa svojom publikom. Ali bila je sjajna Medeja. A njezina publika ju je dočekala raširenih ruku. Ponovno je pronašla neku nadu u bolji svijet i bolji život. I dolazila je ponovno igrati u kazalištima i filmovima na svome jeziku i za svoju publiku", napisao je Rade na društvenim mrežama nekoliko dana nakon njezine smrti. No, u Hrvatskoj nije ostala zauvijek jer je njezin dom ipak bio Los Angeles.

Posljednje je igrala 2020. godine u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u predstavi 'Vježbanje života -drugi put'. Na toj je pozornici nastupala od 2016. godine u predstavama 'Kasandra' i 'Jesenja sonata', a upravo su joj tamo organizirali komemoraciju. Posmrtno je u Frakturinom izdanju izašla njezina autobiografija na više od 600 stranica, koje je izvorno pisala na engleskom jeziku. U medijima su pušteni poneki dijelovi, a pisala je o svojoj struji svijesti, nedaćama koje su je zadesile, privatnom životu, odnosu prema svijetu...