ALICE IN CHAINS: Black Gives Way To Blue (Virgin/Dallas)
Preslušavanjem povratničkog albumaAlice in Chains steći ćete dojam da se Layne Staley prije sedam godina nije ubio drogama i da su grungeri
još uvijek najkul pojave na svjetskoj rock sceni.
Vokal Williama DuValla gotovo da nije moguće razlikovati od onog koji je krasiopokojnog mu prethodnika, a "Black Gives Way To Blue" još jedna je zbirka mračnih hard-rock riffova,lijenih ritmova i produkcije kakva je u prvoj polovici devedesetih krasilasvaki bend iz Seattlea.
Ravnoteže radi našlo se i nekoliko akustičnih balada koje su, kako je i obično slučaj s Alice in Chains, daleko najbolje pjesme na albumu. To se prvenstveno odnosi na naslovnustvar,emotivnu posvetu tragično okončanom Laynejevom životu, u kojoj je klavir, vjerovali ili ne, odsvirao Elton John.
"Black Gives Way To Blue" nije bitno slabiji od bilo koje druge ploče ovih grunge povratnika, a s obzirom na okolnosti, više od toga nismo mogli ni tražiti.Staley je dobio epitaf kakav zaslužuje, a oni koji nikad nisu prerasli veliku seattleskuglazbenu revoluciju još jedan bendiz svog omiljenog razdoblja rocka.
ZABRANJENO PUŠENJE: Muzej revolucije (Croatia Records)
Nogometnim rječnikom, zagrebačkoZabranjeno pušenje vrsna je momčad kojoj je prijeko potreban centarfor!
Naime, vokalne sposobnosti Seje Sexona u najboljem su slučaju jakoograničene zbog čega čak ni svirački zanimljivim eksponatima "Muzeja revolucije" nije bilo spasa (naslovna pjesma posebno je gadno nastradala, a ni "Kladimo se" i "U gradu gdje nisam rođen" nisu prošle mnogo bolje).
Također, nekoć ste čak iu glazbeno najslabijoj pjesmi Pušenja mogli pronaći pokoji genijalan stih koji bi vas polako, ali sigurno uvukao u priču o još jednom simpatičnom luzeru. Danas to više nije slučaj, pošto većina tekstova ovdje izgleda kao da su pisani po narudžbi, uz prečesta potkradanjasamog sebe izdobrih starihvremena.
Dodamo li tome Sejinu više nego očitu kreativnu krizu, dobivamo album koji nije ništa drugo nego drugorazredna kopija ranih ploča i otužan podsjetnik da za mikrofonom više nema Neleta Karajlića.
ST!LLNESS: Globalno zatupljenje (Menart)
St!llness je novim album prestao biti potencijalno dobar, ali krajnje nedorečen bend i prometnuo se u jednu od najboljih crossover formacija na ovim prostorima.
Žešća i glazbeno bliža veličinama poputAsian Dub Foundation i Rage Against the Machine, grupa savršeno detektira sve društvene bolesti koje ih okružuju, uz dovoljno zafrkancije i autoironije da izbjegnu pretencioznost, često nepremostivu prepreku srodnih im izvođača.
Kada malo uspore, nalikuju boljim radovima beogradskih im istomišljenika Darkwood Dub, a poslušate li malo pažljivije, uYurijevim stihovima (kaoi u riffovima gitarističkog dvojca)možetepronaći isti onaj duh koji je nekad davno krasio autore poput Darka Rundeka i Srđana Sachera.
Zahvaljujućinastupnom singlu, rijetko užasnoj"Guzotress", "Globalno zatupljenje" nije siguran kandidat za album godine u Hrvata, ali bez ikakve dvojbe ima najbolju pjesmu. "Ludilo plan" u svojih je pet minuta spojio žestoke rock akorde, najopušteniju reggae vibru inaratora koji je poslao sve kvragu i odlučio da više nikom neće dati da ga zajebava.