ERYKAH BADU: New Amerykah, Pt. 2: Return of the Ankh (Universal Motown)
Dvije godine stari "New Amerykah, Pt 1: 4th World War" najveća r'n'b frikuša naslijedila je albumom koji gotovo da predstavlja njegovu suštu suprotnost.
Apokaliptične teme o društveno-političkoj propasti Sjedinjenih Država i ratovima koje vode diljem planete ovdje su zamijenjene slatkasto-gorkim poemama o ljubavi, a često nejasni glazbeni eksperimenti jazz/soul/r'n'b stilizacijama s ranih uspješnica "Baduizm" i "Mama's Gun".
Samim time, u pitanju je njeno najkomercijalnije izdanje u posljednjih 10 godina, pogotovo u sampleovima ispunjenim "Turn Me Away" i "Umm Hmm". "New Amerykah, Pt. 2" najjači dojam ostavlja u "Window Seat" u kojem nas je ponovno podsjetila koliko je "Baduizm" bio veličanstven istovremeno održavši lekciju konfekcijski stvorenim zvjezdicama kako dobarr'n'b treba zvučati.
Kaos "4th World Wara", pak, pronalazimo tek u 10-minutnoj "Out My Mind, Just In Time" koja iz piano balade prerasta u bizaran spoj psihodelije i jazza.
DEE DEE BRIDGEWATER: Eleonora Fagan To Billie With Love (Universal)
Krajem osamdesetih Dee Dee Bridgewater oduševljavala je kazališnu publiku ulogom Billie Holiday u biografskom komadu o tragičnom životu najveće jazz ikone.
Soundtrack spomenute predstave konačno je iobjavilate njime dosegnula apsolutni vrhunacskoro pet desetljeća duge karijere i zaokružila impresivnu listutributea svojim uzorima (ranije je snimila albume posvećene Elli Fitzgerald, Horaceu Silverui Kurtu Weillu).
Uz pomoć aranžera i pijanistaEdsela Gomeza ove supjesme ostale dovoljno vjerne originalima, no česti izleti u world musicpribližili su ih i onima koji jazz smatraju glazbenom tabletom za spavanje.
"Lady Sings the Blues",ključni trenutakBillie Holiday, ovdje se tako prevorila u poletnispojbluesa i tradicionalne glazbe Malija,a kontroverznoj "Strange Fruit" Dee Dee je udahnula novi život i učinila je vlastitom pjesmom.
Vrijedi istaknuti i telepatsku međuigru ritam sekcije (stari maheri Christian McBride i Lewis Nash u svojoj diskografiji imaju preko 70 albuma) te neobuzdane solaže saksofonista i klarinetista Jamesa Cartera.
OK GO: Of the Blue Colour of the Sky (EMI)
Američki power-pop kvartet OK Go prvenstveno je poznat po otkačenim spotovima snimanim revolucionarnim tehnikama animacije, čija je zadaća najčešće bila prikriti nedostatak skladateljskog talenta.
Strategiju su nastavili i prvim singlom "This Too Shall Pass", koji se snimanjem ujednom kadru i rušenjem tisuća domino pločica ubrzo prometnuo u prvorazrednu internetsku senzaciju, no album kojeg najavljuje povremeno djelujeiznenađujuće korektno.
Dave Friedmann im je propisno napumpao zvuk, a uspjeli su napisati i nekoliko suvislih pjesama kao što je akustična balada "Last Leaf".
S druge strane, četvorka iz Chicaga još uvijek se ne može odlučiti želi li slijediti Princea, Sparkse ili nekapsihodelična rock strujanja pa su neki sastojci njihovog glazbenog koktela krajnje neukusni.
Najviše su zakazali u uvodnoj "WTF" i nizu pjesama u kojima zvuče kao parodija Flaming Lipsa i Mercury Reva.