IAN BROWN: My Way (Polydor)
Bijeg iz sjene svog bivšeg benda, neprežaljenih Stone Rosesa, već odavno je glazbena opsesija Iana Browna. Dok je snimao "My Way" mitski prvijenac velikog Madchester benda vratio se na tržište povodom svog dvadesetog rođendana, zbog čega je u obračun s vlastitom prošlošću odlučio ući potpuno očišćen od gitare, instrumenta koji je trajno obilježio zvuk Rosesa.
Na novom albumu Brown se opet oslanja na dancehall beatove i razrijeđene ulete klavijatura koji ipak ne mogu pokriti prazninu nastalu njegovim slabašnim vokalom, rijetko podignutim iznad razine šapta. Uzmemo li u obzir da suriffovi Johna Squirea i groove ritam-sekcije Mani/Reni taj hendikep činili gotovo neprimjetnim, prvo što ćete osjetiti preslušavajućipjesme poput "Marathon Man" ili "Just Like You" bit će žaljenje što se reunion Stone Rosesa, usprkos rijetko viđenoj medijskoj sapunici, nakraju nije dogodio.
Muze inspiracije ga, međutim, nisu sasvim napustile pa smo dobili dva razloga zbog kojihćemo pamtiti "My Way" - uvjerljiv najavni singl "Stellify" i klasičnu Brownovsku baladu "Always Remeber Me".
Tako da kad rezimiramo, shvaćamo kako šesti samostalni diskografski izlet Iana Browna nije naškodio njegovom statusulegende jednog od najzanimljivih glazbenih pokreta, ali nam nije uspio nadoknaditi gubitak Stone Rosesa.
RHYTHMS DEL MUNDO: Classics (Universal)
All-star postava kubanskih glazbenih velikana ponovno udružuje snage s jednako impresivnim uzorkom (većinski) angloameričkog pop-rock sazviježđa i ponovno samo povremeno opravdava velika očekivanja.
Nekima od uvrštenih evergreena samo su pridodani kubanski ritmovi ("Hotel California" uz gostovanje Killersa, Jack Johnson i njegovo čitanje"Imaginea"), neke su temeljito izmasakrirane (Freddie Mercurydobrano se izokretao u grobuzbog onog što je "Bohemian Rhapsodyju" učinio Augusto Enriquez), no našlo se mjesta i za pokoju zaista inspiriranu suradnju.
U prvom redu tu su sjajni Editorsi, koji su obradivši "Walk On The Wild Side" Lou Reedauz pomoć RDM-a snimilipjesmu karijere, akustično-instrumentalni "Stairway To Heaven" i neočekivanokorektni Keane u "Under Pressure".
Bijeg od rodne Kube također je izrodio neke vrlo zanimljive covere, kao što su "Beat It" (featuring Fall Out Boy") i divljački moćno prisjećanje na Hendrixa i njegovu "Purple Haze" koje su Rhytmhs Del Mundo odradili bez pomoći svojih zvjezdanih gostiju.
THE FEELIES: Crazy Rhythms (Domino)
Da nije bilo remasteriranja kompletnog kataloga Beatlesa, debi albumnjujorškihFeeliesa s lakoćom bi odnio pobjedu u kategoriji reizdanja godine.
Najtalentiraniji predstavnici drugog vala bendova koji su svijet krenuli osvajati iz mraka i prljavštine CBGB-a svojim su "ludim ritmovima", često izvedenim samo na činelama ili bas-bubnju, i gitarama koje su zvučale kao Byrdsi na amfetaminima, ostvarili neizmjeran utjecaj na čitavu alternativnu scenu osamdesetih, prvenstveno Pavement i REM.
Predvođeni dvojicom ultimativnih štrebera Billom Millionom i Glennom Mercerom te pojačani underground herojem Antonom Fierom na bubnjevima, Feeliesi su željelipostati još jedanpop-rock bend. To se nije dogodilo, no umjesto toga snimili su devet pjesama koje i nakon tri desetljećazvučekao da su vremeplovom stigle iz daleke budućnosti. Ili da pojednostavimo, "Moscow Nights", "Loveless Love" i "Original Love" spadajuusamvrh new wavea, vjerojatno najkreativnijeg razdoblja u pola stoljeća dugoj povijesti pop glazbe.
Kultni u najboljem smislu te riječi, The Feelies su bili bend koji je zaslužio mnogo više od onog što je dobio.