JOHNNY CASH: American VI:Ain't No Grave (Universal)

Skoro sedam godina je prošlo otkad je najveći odmetnik countryja, veliki čovjek u crnom, zauvijek otišao za svojom voljenom June, no i dalje nam opako nedostaje.

Ne toliko u glazbenom smislu - tragove njegovih lutanja u potrazi za ultimativnom američkom pjesmom ionako svakodnevno srećemo u akustičnim žalopojkama americana kantautora - nedostaje nam netko tko će poput njega pokazati srednji prst ušminkanom country establišmentu i otići u Folsom svirati zazatvorenike ili hitova gladnojizdavačkoj kućiisporučiti album opskurnihindijanskih i gospel napjeva.

Posljednji pozdrav Cash nam je uputio završnim poglavljem mitske "American" serije zbog koje je pred kraj životapostao kul doslovno svima, kako strastvenim ljubiteljima glazbe američkog juga, tako i razvaljenim raverimas Glastonburyja.

Rick Rubin i njegovasavršeno prazna produkcija su ponovno tu, akustična gitara i bariton nadnaravne snage također, a budimo iskreni, ništa nam drugo nije ni potrebno.

Većih iznenađenja u vidu neočekivanihčitanja Boba Marleyja, Nine Inch Nailsa ili Depeche Modea nije bilo (odmlađih autorskihsnaga zastupljena je samo Sheryl Crow),što "Ain't No Grave"čini tipičnim albumom starog Casha i, samimtime, upravo savršenim epitafom .

PET SHOP BOYS: Pandemonium (Parlophone/Dallas)

DVD snimka londonskog nastupa jednog od najtalentiranijih tandema u pop povijesti djeluje bitno uvjerljivije od onog što smo doživjeli u Zagrebu, no to se isključivo odnosi na izgled i veličinu pozornice.

Sve drugo je potpuno isto: vječne pjesme iz svih faza kvalitetomizuzetno ujednačenekarijere, sigurne izvedbe čija su oslanjanja na matricu kompenzirana kazališno atraktivnom scenografijom, interesantnim projekcijama navideozidu i akrobacijama plesača... ukratko,izdanje koje u rječniku može definirati termin "pop spektakl".

Naime, čak i ako ne volite "West End Girls", "It's a Sin" ili novije ubode tipa "Loveetc." solidno ćete se zabaviti promatrajući show i sve one faktore zbog kojihkoncert "dječaka iz trgovine kućnih ljubimaca"nije bitno različit od posjeta najboljem kazališnommjuziklu.

Dakako,broadwayskom ili, još primjerenije, onom s njima toliko važnogWest Enda.

IVAN HRVATSKA: Muzika za party (Menart)

Genijalni medijski manipulator (ili otužni redikul, sasvim je svejedno) iskoristio je bekonačna prostranstva interneta i postao sinonim za urnebesnu zabavu trashu sklone alternativne publike.

O čemu govorim bit će vam jasnokadana YouTubeu potražiteneki od njegovih zagrebačkih nastupa i ugledate furiozan pogo ples punkera i metalacana Banovu "Morsku vilu" i ostatak playback/jukebox repertoara simpatičnog brkonje.

U njegovoj priči, međutim, postoji jedan nerješiv problem - atonalno zavijanje i klavijature za koje smo mislili da su zauvijek ostale na nekoj ljetnoj terasi osamdesetih uživo garantiraju dobar pijani provod, no zar je itko spreman izdvojiti novac za album koji zvuči kao hibrid Mambo Kurta i Malnarovog Cezara?