Ostalo

RECENZIJE: Massive Attack, Delphic, Timbaland

Prvi vam donosimo recenziju novog Massive Attacka, iz Manchestera nam stižu mladi Delphic, a Timbaland ponovno pokazuje da bi se trebao držati produkcije,

Vedran Harča
06.02.2010 12:44

MASSIVE ATTACK: Heligoland (Virgin/Dallas)

Tijekom prošle godine nastupe velikih bendova, ili barem onih koji su to bili prije10-15godina, imali smo prilike gledatigotovo na tjednoj bazi,a najneugodnije iznenađenje najbogatije koncertne sezone u povijestihrvatskog glavnog grada bio je upravo Massive Attack.

Najavljeni scenski spektakl ostao je sakriveniza gustih naslagadimau tami pozornice,a većinaokupljenih prilično se dosađivala slušajući novije stvari i čekajući da čuje "Inertia Creeps", "Teardrop" ili "Safe From Harm". Po izlasku iz Doma sportova neki od nas bili su spremni zauvijek otpisati Massive Attack, no Robert "3D"Del Naja i povratnik Grant"Daddy G"Marshall još jednomsu nas iznenadili, ali ovoga puta mnogo ugodnije.

Novi albumvječno zaslužnih trip-hop pionira, pomalo neočekivano,vrlo je korektnoostvarenje na tragu mračnijih trenutaka mitskog "Mezzaninea"koje nakon debakla zvanog "100th Window" možemo promatrati i kao svojevrsnu najavu povratka u formu.

Zasluge za "Heligoland"podjednako pripadajučlanovima grupei gostujućim vokalima među kojima posebno dobar dojam ostavljajuGuy Gurvey Iz Elbowautripoidnom mračnjaku "Flat of the Blade", sveprisutni Damon Albarn ("Saturday Come Slow") ivječni suradnik Horace Andy u možda ponajboljoj stvari albuma, nešto vedrijoj "Girl I Love You".

Najnovijoj porciji Attackove elektronske psihodelije eventualnomožemo zamjeriti što u sebi ne skriva klasik tipa "Unfinished Symphony" ili četiri minute glazbene revolucije zvane "Daydreaming", noionako se čini kako je vrijeme da kodmlađih snaga potražimo neštošto bi nas oduševilo, a bristolskim genijalcima snizimo kriterije i budemo zadovoljni kada izbjegnukatastrofu poput spoemnutog "100th Window".

DELPHIC: Acolyte (Polydor)

Manchester već dugo nije najveći rasadnik glazbenih talenata i sve je manje šanse da svijetu podari nove Joy Divisione, Stone Rosese ili Oasis, no svakih dvije-tri godineizrodit će bend koji će nam donijetimalo one magije koja je krasila sve neodoljive čudake togvječno kišovitog grada na sjeveru Engleske.

Posljednjitakav je mlađahni kvartet Delphic koje već sad možemo smatrati ponosnim sinovima svog rodnog grada, odnosno već nakon prvih taktova bez sumnjeodrediti odakle dolaze.

Vrelo inspiracije dečki su pronašli u New Orderu i svim njegovim off-projektima (Revenge, Monaco, Electronic) premda ćete, kada malo stišaju samplere i ritam-mašine,u njihovim pjesmama pronaći i gitaru Johna Squirea, zaraznigrooveHappy Mondaysa i Charlatansa te savršeni osjećaj za melodiju Jamesa.

U svom planu da naprave indie album uz koji možete plesati manje-više su i uspjeli koristeći sve popularnijustrategiju pretvaranja gitarskog popa u nu-rave kakvim su nas prije par godina oduševili Klaxons. Tako će"Doubt" ili "This Momentary" početi kao klasičneindie stvari, pretvoriti se u nabrijanu plesnu glazbuda bi se nakon minutu-dvije prilično uspješno vratile na teritorij PeteraHooka i Bernarda Sumnera.

"Acolyte" pred kraj malo gubi na kvaliteti, ali ima sasvim dovoljnojakih trenutaka da vas uvjeri kako će Delphic u budućnosti uspjeti osigurati svoje mjestou glazbenoj povijesti grada koji je desetljećima ispisivao najljepše stranice britanskog popa.

TIMBALAND: Shock Value II (Interscope/Universal)

Svojim autorskim albumima Timbaland kao da pokušava potrošiti kredite koje je prikupio producentskim radom na nepreglednom nizu bestselera potpisanih posljednjih godina.

"Shock Value II" bio je najavljivan kao transžanrovska glazbena avantura u kojoj su rame uz rame trebali stajati rokeri, r'n'b zvijezde i poneki opaki reper.Konačni rezultat više je nego predvidljiv pošto su se među stalne suradnike (Justin Timberlake, Nelly Furtado) ugurale tek tragikomične parodije poput Chada Krougera iz Nickelbacka i članova sve bezveznijih Jet.

Album sam po sebi podsjeća na mixtape koji je za nastup u nekom fancy klubu pripremio "resident DJ" kako bi si osigurao sat vremena mirnog sjedenja na šanku ili uletavanja komadima.

Maknute s plesnog podija, pjesme s drugog"Shock Valuea", s iznimkom zabavnog singla "Morning After Dark"postaju bezlične, nepotrebne i gotovo instant zaboravljive.