MUSE: The Resistance (Warner/Dancing Bear)
Svakim novim albumom britanski art trojackao dasvoj izričaj pokušavadodatno izdvojiti iz klasičnih popokvirai približiti ganekim ozbiljnijim glazbenimformama u kojima susimfonijske dionicejednako važne kao gitarski riffovi, a tekstualne preokupacije bez iznimke posvećene temama većim od života.
"The Resistance" svojevrsna je rock opera čiji su glavni glumci grozomorni prog i symphonicsastavi tipa Emerson, Lake & Palmer i Electric Light Orchestra, uz povremenu epizodnu ulogu Queena i njihove "Night At the Opera" faze. Prilično neočekivano, iz tih su, istinski strašnih uzora, Matthew Bellamy i njegova ritam-sekcija izvuklikorektnu, na trenutke čak ifascinantnu zbirku pjesama.
To se u prvom redu odnosi na veličanstveno otvaranje albuma,kreativnimvrhuncem kompletne karijere "Uprising" iizuzetno kompleksnom naslovnom stvari u kojojstječete dojam da istovremeno slušate nekoliko naizgled potpuno nepovezanih melodija.
Na žalost, Muse zaboravljaju da je manje ponekad više pa im je pretencioznost u nekoliko navrata opasnodošla glave -"Unisclosed Desires" zvuči kaoskladba koju su Depeche Mode pod svaku cijenu željeli sakriti od očiju i ušiju javnosti, "United States Of Eurasia" podsjetnik je na najgore vokalno-skladateljskeekscese Freddieja Mercuryja, a simfoniju u tri dijela"Exogenesis" najbolje je u cijelosti preskočiti.
ALICIA KEYS: The Element Of Freedom (Sony/Menart)
Preslušavanje novog albuma Alicije Keys ostavlja isti dojam kao njen zagrebački koncert: ispočetka će vas raskoš njenog vokala i tečne, povremeno istinski lijepe klavirske dionice oduševljavati, potom će vam postati malo monotone, a na kraju ćete gotovo prestati obraćati pozornost iščekujući ona dva-tri hita.
"Elementom slobode" dominiraju snažni beatovi prošarani uletima klavira čime je došlo do svojevrsnog obračuna r'n'b-ja i piano-popa u kojem je, zahvaljujući stilu pjevanja i dekorativnim gostovanjima Jay-Z-ja i Beyonce, pobjedu odnio ovaj prvi.
Dobrih pjesama ima, prvenstveno singl "Try Sleeping With a Broken Heart" i za Aliciju zapanjujuće mračna ljubavna pjesma "Love Is My Disease", no većinu albuma ipakispunjavaju stvari koje će na njenom sljedećem nastupu u Hrvatskoj biti kao stvorene za odlazak do šanka ili WC-a.
PREFAB SPROUT: Let's Change the World With Music (Sony)
U osamdesetima popizvođači kao da su željeli nadmašiti jedni druge po pitanju glazbeno-vizualnogkičai plitkosti vlastitih stihova. Istovremeno, samozatajni genijalac Paddy McAloon svoju je inspiraciju pronalazio u Georgeu Gershwinu, Burtu Bacharachu i Brianu Wilsonu pokušavajući uvjeriti svijet kakointeligentni popjoš uvijek ima svojemjesto pod suncem.
U svojoj misiji jei uspio, snimivši "Steve McQueena",jedan od najboljih albuma dekade, čije jenekoliko godina staro reizdanje ponovno skrenulo pozornost na Prefab Sprout.
Zdravstveni problemi Paddyja su u posljednje vrijeme na žalost odvojili od studija i pozornica pa smo u zamjenu dobili nedovršeni album iz 1992., novu potvrdu da je riječ o bendu koji je glazbi dao mnogo više nego što je od nje dobio nazad.
Bjelački soul u svom najčišćem i najboljem oblikuoduvijek je bioosnovna postavka svega što rade Sproutovci, pospješen savršenim osjećajem za melodiju i nevjerojatno toplim i sugestivnim McAloonovim vokalom.
Skoro 20 godina kasnije, "Let's Change the World With Music" i dalje zvuči aktualno i ulazi u sam vrh prošlogodišnje produkcije tenas u najinspiriranijim trenucima ("Earth, The Story So Far", "Last Of The Great Romantics")zaista uspjeva uvjeritikako je glazbom moguće promijeniti, ili bolje rečeno, popraviti svijet.