RIHANNA: Rated R (Universal)
Iako Rihannin posljednji album "Good Girl Gone Bad" datira još iz 2007. godine, posljednjih semjeseci po broju skandala i popratnih naslovnica nitko nije ni približio mlađahnoj pjevačici porijeklom s Barbadosa.
Medijsku pozornost prvo joj je osigurao divljački napad bivšeg dečka Chrisa Browna, nakon čega je svjetla reflektora odlučila zadržati objavljujući golišave slike na redovnoj bazi.
Takav tip medijske manipulacije nije joj bio neophodan pošto"RatedR" predstavlja besprijekorno odrađenu zbirku plesnog popa.
Čast da otvore album pripala je čvvršćim ritmovima "Wait Your Turn" i "Hard" koje će vrlo vjerojatno ponoviti uspjeh "Umbrelle", no potom tempo i kvaliteta osjetnopadaju u r'n'b temama tipa "Stupid In Love".
Angažman Will.I.Ama donio joj je najbolju stvar "Photographs" čije je 80's sintisajzere uspješno ukomponirala i u "The Last Song" i "Cold Case Love".
Brownov napad ostavio je traga i u tekstovima koji ovdje Rihannu gotovo bez iznimke pokazuju kao "bad girl" koje više nikome neće dozovliti da joj stane na put.
ECHO & THE BUNNYMEN: The Fountain (Ocean Rain)
Za razliku od većine svojih rivala iz osamdesetih (pogledajmo samo The Cure), liverpulski ljudi "zečevi" nastavljaju dostojanstveno stariti i snimati albume koji nas povremeno podsjete što je ovaj bend nekoć činilo istinski veličanstvenim.
Na "Fountainu" to su učinili četiri puta - uvodnom "Think I Need It Too", pop glazbom većom od života u "Forgotten Fields" i"Do You Know Who I Am" te jednom od najjačih pjesama kasnije faze svoje karijere, spajanjem Doorsa i indie rocka u "Drivetime".
Uživo, u što sam se prije nekoliko godina imao prilike uvjeriti, Bunnymenii daljerazvaljuju, a nađete li se na nekom od njihovih koncerata, spomenuti poker aševaiščekivat ćete jednako željno kao klasike "The Killing Moon" ili "Villiers Terrace".
Ostale pjesme nemaju takvu snagu i nisu mnogo više od običnogpopunjavanja prostora, no mračnocroonerski vokal Iana McCullochai fantastična gitara Willa Sergeantaspriječili su ihdaukaljajulegendu o velikimEcho & The Bunnymen.
EMINEM: Relapse/Refill (Universal)
Izvrsnim i duboko ispovjednim "Relapseom" Eminem je okončao najmračniju epizodu svog životate je, pobijedivši ovisnost o drogamai sve svojeunutarnje demone,ostatku hip-hop scenejoš jednompokazao "tko je gazda".
Premda prošireno reizdanje ni dvije godine starog albuma budi sumnju u ispravnost njegovih motiva, trijumfalan dojam sedam dodatnih pjesama ne samo da nije pokvarilo, već ga je na momente uspjelo i pojačati.
Nakon gadno loše "Forever" u kojoj se, uz pomoć Drakea, Kanye Westa i Lil Waynea okušao u sveprisutnoj r'n'b-zaciji svog hip-hop izričaja, stvari lagano dolaze na svoje i vraćaju nas u dane suludo zabavne "My Name Is".
Tamnoj strani, pak, vratio se u "Music Box", gdje preko dječjenevine melodije iz muzičke kutijice dokumentira naratorovo potonuće u ludilo, svakom novom strofom tonući sve dublje i dublje.
Promatramo li ga odvojeno od originalnog albuma, "Refill" možemo smatrati solidnim zagrijavanjem i najavom velikih stvari koje nas čekaju u sljedećoj diskografskoj avanturi najpopularnijeg bijelog repera.