SHAKESPEARES SISTER: Songs From the Red Room (Palare)
Od velikih hitova "spooky"pop tandema Shakespeares Sister ("Stay", "You're History") prošlo jeskoro 20 godina tijekom kojih se bend raspao i ponovno okupiokako bipostaoscenski alter-ego jedne od najvećih "mračnjakinja" britanskog popa Siobhan Fahey.
Povratničkim albumom obožavateljima je omogućila uvid u sve što se u njenoj glavi događalo posljednjih godina - neke od "pjesama iz crvene sobe" datiraju iz sad već daleke 2003.-te im,osim vlastitih, većinom mračnih raspoloženja utkanih u krajnje introspektivne stihove, otkrila ikakvu je glazbu slušala u spomenutom razdoblju.
Sudeći po "A Loaded Gun", "Cold" i "Was It Worth It?" (s nedoljivo lijenim gostujućim vokalom Terryja Halla) Siobhan se u kasnijoj fazi svoje skladateljske karijere opako navukla na trip-hop, ambijentalu i mnoge druge podžanrove elektronskog popa u kojima sepodjednako često iskaže i gadno posklizne.
Stari fanovi, međutim, ne moraju biti zabrinuti pošto se zaraznisingl "Pulsatron" bez ikakvih faceliftinga mogao naći i na originalnim albumima "sestara", a i njihova se miljenica, unatoč povremenim kiksevima, vratila uspješno izbjegavši sve uobičajene zamke nostalgijom (da ne budemo zlobni)motiviranih comebackova.
Drugim riječima, iako njena poigravanja s novijim producentsko-skladateljskim trikovima ne uspijevaju svaki put, vrijedi pohvaliti što za razliku od većine svojih "uskrsnulih" kolega Siobhan nije zauvijek ostala zaglavljena u "danima ponosa i slave".
AIBOURNE: No Guts, No Glory (Roadrunner/Dancing Bear)
Uzmemo li u obzir da svi albumi AC/DC-a zvuče potpuno identično već desetljećima, djeluje malo suludo da se pojavionetko tkokoji je svaki njihov bolno distorzirani riff i piskutavi mačo urlik iskopirao do razine tribute benda.
Drugi album njihovih sunarodnjaka Airbournepredstavlja još jednu odu rock'n'roll načinu životasa svim popratnimstereotipima (lake žene, brzi automobili ipotoci alkohola),dok sevokal Joela O'Keeffeasmjestio točnoizmeđu pokojnogBona Scotta i njegovog poznatijeg nasljednika Briana Johnsona.
Iako Airbournegotovo pamožemo izjednačiti s čudacima koji čitav život posvete imitiranju Elvisa Presleyja, moramo priznati da"No Guts, No Glory" predstavljačistokrvnuhard rock zabavu, upravo savršenu za dane kadaniste raspoloženi zaangažirane poruke i poetskestihove o propalim ljubavima.
Pogotovo jer su u "Raise the Flag" i "Get Busy Livin'" svoje vječne uzoreuspjeli čak i nadmašiti.
RJD2: The Colossus (RJ's Electrical Connections)
Iako jekarijeru započeo kao hip-hop producent u kolektivu Megahertz, američki DJRamble John Krohn svakim senovim izdanjem sve višeodmiče od matičnog žanra, pritom pokušavajući pokriti i povezatišto više različitih glazbenih teritorija.
Na "The Colossus" repera gotovo da i nema, a njihovomjesto za mikrofonom zauzeli su soulu i r'n'b-ju skloni pjevači poput Kenne i Heather Fortune.
Da ne bude zabune, ovih 14 skladbi nema baš nikakve vezes onim što vam pod tim nazivima pokušavaju prodati brze zarade gladni producenti i izdavači- RJD2 izvodisoul i r'n'b krajnje eksperimentalnom "cut & paste" metodom zbog čega mu sampleovi ponekad djeluju razbacano i spojeno bez jasne ideje i smisla.
S druge strane, u uvodnoj "Let There Be Horns" istom je strategijom došao do raskošnog i rijetko zaraznog groovea kakvog se ne bi postidio ni Burt Bacharach, a u "Crumbs Off the Table" i "Games You Can Win" pokazao da je itekako sposoban napraviti i ono što je ponekadnajteže,napisati običnu pop pjesmu.