THE CRIBS: Ignore the Ignorant (V2/Dallas)
Poslije raspada Smithsa Johnny Marrsvirao jesa skoro svakim tko bigapozvao - s Bernardom Sumnerom iz New Ordera sačinjavao je povremeno fenomenalan pop duo Electronic, potom jepredvodiovlastiti bend The Healersda bi 2007.svojom nenadmašnomgitarskom zvonjavom obogatio ialter rock strujanjaameričkih čudaka Modest Mouse. Prošle godine na jednoj roštiljadi upoznao je trojicu braće Jarman te je,nakon kraćeg razgovora, postao članomThe Cribsa.
"Ignore the Ignorant", nastupni album nove postave indiesenzacije iz Yorkshirea, nije samo najbolje izdanje njihove dosadašnje karijere, već i prva Marrovazbirka pjesamausporediva s klasicima Smithsa poput "Queen Is Dead" i "Strangeways, Here We Come".
Od prvog akorda "We Were Aborted" jasno je da se radi o spoju kojeg bez imalo pretjerivanja možemo nazvati savršenim.Dosadašnji zvuk Cribsa, duboko ukorijenjen u nasljeđu The Jama i američkih pop zaslužnika Beat Happening, Johnny je produbio svojimsad već legendarnimzveketavim riffovima isolažama, jednako bliskim Byrdsima i post punku, te ga prošarao onom neodoljivo mračnom alijenacijom Smithsa.
Fanovi prethodnih albumaCribsatakođer nemaju razloga za brigu pošto svega onog štoih je u prošlosti činilo jednim od najtalentiranijih predstavnika britanske rock klinčadije ovdje ima na bacanje. Ryan Jarmanjoš uvijekfilmski slikovitosecira muško-ženske odnose isve što nastaje kada propadnu, a u stvarima poput naslovne, "Save Your Secrets", "Last Year's Snow" i "Nothing" kao da sestapaju ključni trenuciotočke rock povijestiu rasponu od Beatlesa do Sex Pistolsa.
Da zaključimo, poslije četvrt stoljeća Johnny Marr ponovno je našao svog Morrisseyja.
NOEL GALLAGHER:Dreams We Have As Children (Warner)
U svjetlu nedavnog raspada Oasisa koncertni album kojeg je Noel Gallagher 2007.snimio u sklopuopuštene akustične turneje dobio je sasvim novo, dvostruko značenje. "Dreams We Have As Children" tako je postaoizuzetno uvjerljivsamostalni prvijenac i konačan dokaz da mu Liam u osnovi nikad nije bio previše potreban.
Laganiji zgodici tipa "Fade Away" i "Wonderwall" zvuče jednako dobro kada ih pjeva Noel čija scenska karizmanimalo nezaostaje za ultrakul poziranjem njegovog mlađeg i samodopadnijeg brata. Također, ponovno smo se uvjerilikoliko je Oasis bio dobar bendpošto, s iznimkom navedene "Wonderwall" i "Slide Away",set-listom tih koncerata dominirali su manjepoznati, ali jednako reprezentativni primjerci Noelovog autorskog rukopisa.
Unatoč tome, vrhunac albuma predstavljaju dvije obrade u kojima je Gallagher po tko zna kojiput odao počast svojim najvećim idolima. S jednim od njih, ocem mod punka Paulom Wellerom, podijelio je mikrofon uThe Jam standardu "The Butterfly Collector", a drugom, Johnnyju Marru, odao je počast duboko emotivnim čitanjem predivne"There Is a Light That Never Goes Out"".
Čini se da Oasisa zaistaviše nema,no sudeći po "Dreams We Have As Children" Noelu višenije ni potreban.
MARK KNOPFLER: Get Lucky (Vertigo/Universal)
Svakim novim izdanjem Mark Knopfler sve je bliži statusu muzikologa posvećenog istraživanju tradicionalnog keltskog folka i, samim time, sve dalji nasljeđu svog slavnog bivšeg benda Dire Straits.
Iz vremena "sultana swinga" i "novca za ništa" preostao je tek JJ Caleom trajno inficirani "fingerpicking" stil sviranja gitare i poneki izlet u rock vode kao štoje slučaj s "You Can't Beat the House" i "Cleaning My Gun",dalekonajslabijim stvarima na albumu.
Kada se okuša u arahičnim glazbenimlegendama maglom okupanih britanskih otoka, stari Knopf ostavlja puno bolji dojam i snima nekoliko pjesama koje "Get Lucky" činenajzanimljvijom pločom njegove samostalne karijere.
Moćan start "Border Reiver" otkriva nam kako bi zvučali Poguesi da nisu bili konstantno razvaljeni drogama i alkoholom, "Before Gas And TV"onaj je čaroban trenutak u kojemtermini poput tradicionalno i moderno postaju potpunobeznačajni, a "Rememberance Day" najnoviji prilog "hall of fameu" Knopflerovih balada i pjesma jačine Dire Straits evergreena "Local Hero" i "Romeo and Juliet".