O stilistu Marko Grubniću zna se puno više nego o njegovim roditeljima, tati Veljku i mami Branki .

Ipak, gospođa Branka i sama je postala zvijezda Markovih društvenih profila zbog mladolikog izgledasa 60 godina. Otac Veljko ipak je manje eksponiran, trenutno je u mirovini, a zarađivao je radeći u Garešnici u jednoj tvornici opekarskih proizvoda.

Gospođa Branka je po struci ekonomist te već 42 godine radi u istojdržavnoj firmi. Baš poput svog 37-godišnjeg sina, i ona voli upečatljive modne kombinacije za kojima se okreću glave na ulici.

"Kolegice su s godinama uglavnom već navikle na moj stil, ali povremeno reagiraju na neku zanimljivu kombinaciju. Dio njih mi se divi što sam u ovim godinama na tako visokim štiklama i govore mi kako one to ne bi mogle, a mlađe su. Odgovorim im samo kako je to stvar navike, volje i želje. Na neke kolegice pak djelujem tako da si kažu - ako može ona, mogu i ja. A ima, nasreću u jednini, onih koje bi to isto htjele, ali ne mogu, pa su malo zločeste'. Kao i na svakom poslu, u svakom okruženju, moda je glavna sporedna stvar na svijetu. Kao nije nam važna, a ustvari svi primjećujemo sve. Svojega Marka sam učila da odijelo nikako ne čini čovjeka, ali puno o njemu govori", otkrila je u ekskluzivnom intervjuu za 24 sata .

"Suprug me uvijek vidi takvu kakva jesam, nikad me nije vidio primjerice bez uređenih noktiju. A na odjevne kombinacije sad više uopće ne reagira. Ali voli me vidjeti sređenu", otkriva u nastavku, dok se Marko ubacuje kako bi istaknuo kako u njihovoj obitelji nema svađa, već se sve rješava mirnim i prijateljskim razgovorom.

Zatim je došlo pitanje uređivanja fotografija na Markovom profilu koje su prepune raznih filtera. Smetaju li im kritike javnosti na taj račun?

"Meni to nimalo ne smeta, kao što ne smeta ni ikome tko nas zna, a dobronamjeran je kao što smo i sami. Marko ima svoj stil čak i kad je uređenje fotografija u pitanju. Lijepo je kad netko i tome pristupa umjetnički i s puno pažnje. On u svemu vidi lijepo, i drugačije ne želi, a ja volim što je takav. Njegov Instagram je kao neki vrhunski modni časopis, pun života, boja i lijepih stvari. Jako sam ponosna što nije površan i što apsolutno ništa ne prepušta slučaju, svaki detalj je na svojemu mjestu. Trebate samo vidjeti naša slikanja za Božić... On se pobrine za sve do najsitnijeg detalja, organizira apsolutno sve, ugosti sve, pravi je doživljaj gledati jednog estetu kako stvara i uživa stvarajući i živeći svoju bajku. A onda neki ljudi si daju za pravo da kažu photoshop... E dragi moji, dajte vi, slobodno vi uredite tako fotografiju ako je to samo tako. Nije lijepo nikoga omalovažavati, njegov trud i rad, treba priznati i pohvaliti kad je nešto dobro, drugačije, i kad netko to radi s guštom i veseljem."

A kako u njihovom Pakracu ljudi doživljavaju Marka? "U gradu me uvijek pitaju za Marka. Pozdravljaju ga uvijek, interesiraju se je li bio i kad će doći da ga vide. Mislim da ljudi u Pakracu vole Marka te da su ponosni na njegov put i uspjeh. Čak me poneki mole da im dogovorim susret s njim."

"Moja mama je moj anđeo, a tata moj uzor, osjećam da bi oni zaista sve učinili za mene. Sin sam jedinac i roditelji su mi kroz život sve priuštili, ali njihovu dobrotu nikad nisam iskorištavao, u smislu da bih se ponašao razmaženo, nezahvalno i slično. Dapače, uvijek me je kroz život bilo strah samo da ne razočaram roditelje. Uvijek sam želio opravdati njihovo bezrezervno povjerenje. I zaista imamo baš poseban odnos svi troje, prijateljski, poštujemo to što smo različiti i podržavamo interese onog drugog. Moji roditelji nisu javne osobe i ne žele to biti nikad, njima je njihov mir najdragocjeniji i to zaista treba poštovati. Oni su moja podrška, moj blagoslov, inspiracija, snaga, suosjećanje, ljubav, velikodušnost... Jako sam zahvalan za sve blagoslove i ljubav koju mi svakodnevno pružaju", ističe Marko te nastavlja.

"Majka me naučila da kroz život idem srcem, da volim ljude. Uspjela je u svojem naumu, ja drugačije ne znam, kroz život zaista idem srcem i ne znam što je to mržnja, volim ljude unatoč svemu i jako, jako, jako volim pomoći ljudima ako mogu. Također me je naučila da prvo pogledam tko priča, a tek onda što priča... I hvala joj od srca na tome."

"Doista kroz život nisam patila za jahtama niti sam bila zavidna onima koji ih imaju, drago mi je kad je netko ima, samo pomislim: Neka sretno plovi!'. Nikad ne posuđujem od sina brendirane torbe, to je ipak samo njegova posebna strast, ja imam svojih nekoliko torbi skupljanih godinama, a neke su i njegovi darovi", zaključila je Branka.