Tekstopisac, gitarist i skladatelj Husein Hasanefendić Hus 30. siječnja navršio je 68. godina, no to mu je vjerojatno bio jedan od najtužnijih rođendanau životu. Smrt njegovog prijatelja, dugogodišnjeg suradnika i kolege Akija Rahimovskog potresla ga je više nego što je to sam ikada mogao pojmiti, a to je pokazao i na njegovom sprovodu i komemoraciji u Zagrebu.

Na posljednjem ispraćaju na zagrebačkom Mirogoju govorio je o načinu na koji je Aki živio, uspoređujući ga s lokomotivom koja nikada ne staje. Zbog suza, teško je mogao izraziti sve što je htio, a sutradan je na komemoraciji ipak ispričao nešto više. Više od 45 godina zajedničke suradnje sažeo je u nekoliko rečenica te se prisjetio njegova dolaska u Zagreb iz Skopja.

"Te 1975. je došao i stigao je kod mene u stan i dogodio se potres. Mislim da je to bila najava njegovog dolaska, a kasnije je on sam uzrokovao potres", prisjetio se Hus njihovih početaka na komemoraciji u koncertnoj dvorani Lisinski. Neko vrijeme Aki je živio s njim u Zagrebu u vrijeme kada su on, Husi Jurica Pađen prije 47 godina osnovali Parni valjak, iako je Aki prvotno trebao svirati u sastavu "Grupa 220". Dotad svirao u makedonskom sastavu "Tor". Hus je 2007. godine odlučio uzeti odmor i nije nastupao s Valjkom, no ponovno su se okupili 2009. godine.

U svim ovim silnim godinama koje su provali zajedno znali su se posvađati, no uvijek su uspjeli prebroditi krize. O tomeje Aki govorio za portal Muzika.hr .

"Bilo je dosta tih anegdota kada smo Hus i ja svađali, imali smo loš osjećaj na koncertu. Valjak nikad nije svirao ispod nivoa, ali bilo je dana kad je bio loš bioritam pa smo znali reći jedan drugome, gle, tu si pogriješio i slično. Bile su to konstruktivne svađe, u smislu da nastupi budu što bolji. Bilo je slučajeva kada smo se mi svađali u garderobi prije bisa, menadžer bi uletio Što je sada, ajde gore na scenu!'. Ta energija koja je izlazila iz nas prema publici je pokrivala eventualne greške koje samo mi kužimo", rekao je tada Aki. Da je riječ o ogromnom i neraskidivom prijateljstvu dokazao je Hus u svome govoru o kojem će se još dugo pričati.

Izvor: Pixsell

"Često je bio kamenčić u mojoj cipeli, pola mojih bora je zbog njega, ali je zbog njega sve imalo smisla. Ispunjavao mi je dušu i srce... Sudbina ovakvih zvijezda je da odu u ovakvim megaeksplozijama, iako bih ja volio da smo kao starčići sjedili na klupici i hranili golubove dok nam mlađarija dolazi u posjet. Nažalost, tako je kako je. Utješno je što se u zadnjim trenucima vidjelo do koje mjere su ga ljudi voljeli i poštivali, jer svi smo mi, bez obzira na fasadu koju nosimo, nesigurni u sebe. I on je bio nesiguran, prije konceerta je imao neku tremu, a ovo sve je potvrda da su ga ljudi zbilja voljeli i da će dugo ostati u svim našim sjećanjima", zaključio je Hus.