Ostalo

Same među muškarcima: One rade tipične muške poslove!

Svoj kruh svagdašnji dame iz naše priče zarađuju u poslovima koji su i dan danas rezervirani za muškarce. Jedine su u državi, i iako mnogi u njih gledaju u nevjerici, one u svemu tome ne vide baš ništa čudno. Kažu, rade ono što najviše vole!

RTL
11.10.2013 18:15

Nema više poslova rezerviranih samo za čvrstu pesnicu. To dokazuju ove dame. Lidija Malešić je u posljednjih petnaest godina razvila tehniku promjene guma koja bi posramila većinu iskusnih muških kolega.

"U biti sam završila školu za frizera. Ali sam završila samo da završim srednju školu. Uvijek su me privlačili muški poslovi, a ne ženski", kaže vulkanizerka Lidija.

Diana Doboš je jedina kopilotkinja kanadera u Hrvatskoj koja već tri godine suvereno vlada nebeskim prostranstvima. Istim onima kojima su prije gospodarili isključivo muškarci. Gasi požare i živi svoj san.

"Ja se nadam da će jednog dana doći jedna mlada dama i zamijeniti mene. Evo sad je jedna prošla selekciju pa možda njen put je zamnom otvoren", kaže Diana.

Marija Damjanović je godinama navlačila kopačke, tehnicirala i zabijala golove. Nije se osvrtala na komentare kako je najvažnija sporedna stvar na svijetu važna, ali samo za muškarce. Danas je izbornica hrvatske ženske nogometne reprezentacije.

"Mi se moramo više potruditi da djevojčice dovedemo u nogomet. Jer budimo realni, mi smo država koja je tradicionalna i nije navikla da je žena u nogometu", kaže Marija.

Kad žena u jednom danu iskopa tonu ugljena, zaslužuje više od lica na novčanici. Binasa Neimarlija iz Kaknja pod zemljom je sedam sati, ali ne odustaje od posla kojeg danas izbjegavaju i najveći frajeri.

"To je mladost bila. Nisam to ni osjetila. Deset tona nabacim preko leđa. Odem kući i djeci još napravim ručak i to ne osjetim. Uradim sve kućne poslove", kaže rudarka Binasa.

A ove se djevojke školuju kako bi jednog dana stale uz bok muškoj konkureniciji. Elizabeta Grgić silno želi biti postati dimnjačarka i tek je druga djevojka u Hrvatskoj koja će se uskoro verati po zagrebačkim krovovima. "Osjetila sam neki poziv. vidjela sam da u Austriji ima nekih cura i da im je to zanimljivo."

Njezina vršnjakinja Lucija Dabac u istoj školi marljivo uči osnove soboslikanja i nada se svjedodžbi koju u Hrvatskoj nema niti jedna žena.

"Naporan je posao, ali što ga više radim zanimljiviji je. Puno se nauči, nije to samo farbanje zidova", kaže Lucija.

Lucija i Elizabeta nisu osamljene. Jer ovu, sve donedavno tipičnu mušku školu, sve češće upisuju djevojke.

Sve se ove žene slažu da predrasude nisu njihov problem, nego baš suprotno - vjetar u leđa zahvaljujući kojem su postigle ono čemu se kravata još nije niti približila.