Nazivaju ih crvenom i crnom, ali obje su ove strane crne mrlje povijesti. Kad se pogleda za kolike su zločine odgovorne, nemoguće se odlučiti koja je bila gora. Mađarski fašisti koji su u malo vremena učinili neopisive strahote ili sovjetski režim koji je bacio pipke na svoj satelit? Već na samom ulasku u Kuću terora, vozeći se liftom morate se suočiti s licima i njihovim imenima.

Ako vam brojka od 300 tisuća pogubljenih ne govori mnogo, probajte zamisliti da je sto ovakvih zidova poslagano jedan pokraj drugoga. Svjedočanstva onih koji su preživjeli ipak su najšokantnija i iako su mučna, treba skupiti snage i poslušati kroz što su sve morali proći. Mučenja, odvođenje u logore rasute diljem Europe, gubitak cijelih obitelji i gledanje strahota koje su trajale čak i davno nakon što je rat završio.

Unatoč tomu, na poziv fašista poput ovog mađarskog zlikovca Ferenca Szalasija, mnogi se, na žalost, odazivaju i danas. Kuća terora 12 godina posjetiteljima pokazuje autentične predmete brižno otrgnute od zaborava povijesti.

Pokraj ove kuće mnogi su samo prošli ne znajući koliko krikova skriva. U njoj su fašisti, a poslije njih i komunističke tajne službe imale svoje sjedište. Mnoge impresionira automobil u kojem se vozio sovjetski vođa, ali jedan od najdomljivijih muzeja na svijetu skriva još dojmljivija vozila.

Mnogi ljudi koji su ovdje mučeni nikad nisu živi izišli iz ovih soba. Njihova lica i imena svima nama služe kao podsjetnik. Jer stvari koje se zaborave, mogle bi se ponovno dogoditi.