U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici posjetili smo izložbu mlade fotografkinje Sare Pukanić . Ova talentirana i kreativna žena "ogolila" se u rodnom gradu njezina tragično preminulog oca, novinara i urednika Ive Pukanića . Kako je i sama rekla, kada da dio sebe ljudima, to za nju samu ima terapetski učinak. Drugačije ne zna...
Sada je u Galženici predstavila svoju drugu samostalnu izložbu "Tog su dana svi u kući bili sretni". Sa studenticom Smjera fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti koja je prije 14 godina ostala bez oca, a četiri godine nakon preminula je njezina majka Mirjana Jusup Pukanić , porazgovarali smo o njezinoj izložbi, analognoj fotografiji, kako je koračati kroz život bez roditelja te gdje vidi svoju budućnost.
"Sa izložbom sam se jako otvorila javnosti, dala sam puno sebe u fotografije, a to je malo tricky jer se to može iskoristiti u negativnom kontekstu - na što sam spremna, ali isto tako prenijela sam svoje osjećaje na fotografije i htjela bih da ljudi koji će gledati izložbu prime dio tih osjećaja i da ih to na neki način upotpuni", rekla je Sara. Izložbu je podijelila u tri ciklusa - "Jedna za dušu", "Roza" i "Oni i ja", a svaki segment je direktno povezan s njezinom obitelji, kao i njom samom.
"Ciklus fotografija Jedna za dušu' radila sam s tetkom koji je prije godinu i pol dana preminuo. Radila sam ga posljednjih pola godine njegova života gdje zapravo nismo znali da će tako brzo preminuti. Išli smo na mjesta koja je on posebno volio i ja sam ga fotografirala u tim ambijentima. Htjela sam nekako produbiti odnos s njime, kao i ostaviti dar svojoj teti kada njega više neće biti. On je prva muška osoba koju sam se odlučila fotografirati jer sam dotad većinom fotografirala žene. Tu serija fotografija sam pretočila u foto knjigu koju sam priložila kao jednu od serija za prijemni ispit za Akademiju dramskih umjetnosti", rekla je Sara.
Drugi ciklus "Roza" sastoji se od fotografija na rozoj pozadini, koja je ujedno i njezina najdraža boja. Tamo se mogu vidjeti fotografijenjezinih roditelja, kreveta, cvijeća, škampa, mobitela, četkica, konaca za zube...
Izvor: RTL
Treći ciklus fotografija "Oni i ja" možda je javnosti najzanimljiviji i najintimniji, no njoj jednako bitan kao druga dva djela. Bavi se rekreacijom obiteljskog albuma na način da oponaša uloge svog oca kao fotografkinja temajke kao model.
"Serija fotografija se temelji na pogledima.Pogled mog oca prema mojoj majci, pogled moje majke prema mom ocu, a onda sam se ja našla negdje u sredini. Ustvari sam ja i model i fotograf u jednom. Jesam li u tim trenucima oboje osvijestila u sebi? Iskreno, mislim da mi je to bio cilj, a jesam li do toga došla, ni sama ne znam", rekla je Sara kroz smiješak.
Osim što ih veže intima, ove cikluse veže i tehnika fotografiranja, odnosno Sara se odlučila za analognu umjesto digitalne fotografije. Razlog nije neki mladenački bunt gdje želi pokazati kako ne mora sve biti digitalizirano, niti nostalgija za prošlim vremenima, već isključivo taj proces izrade fotografije. Počela je pohađati satove predavača Stanka Hercega na Studiju dizajna nakon čega je analognu fotografiju počela prakticirati svakodnevno.
"Shvatila sam kako imam fotoaparateoca iz 80-ih godina i da to mogu iskoristiti te sampočela s njima fotografirati. Shvatila sam kako mi se sviđa taj proces kada moram pričekati da se film razvije, zatim dok dobijem fotke, to me na neki način ushićuje. Sviđa mi se to što sam na svaku fotografiju jako koncentrirana, nemam tisuću pokušaja, već samo jedan i to je jako dobro jer na kraju ispadnu i bolji radovi", objasnila je Sara. Obiteljska i intimna fotografija ono je s čime se želi baviti i u budućnosti, a budući da je završila i studij novinarstva na privatnom sveučilištu pitali smo je je li ostavila prostora i u tom smjeru.
"Zapostavila sam pisanje, prije sam se više izražavala literarno. Nekada me uhvati žuta minuta pa vodim dnevnik. Volim pisati, ali sam se, što se toga tiče, ulijenila. Nikada ne znaš što život nosi. Mislim da ću i uz fotografiju dosta pisati, mislim da to ide jedno uz drugo", rekla je.
Izvor: RTL
Na samoću je navikla, ona ju na neki način određuje, no ne sputava.
"Odrastam sama od 17. godine, živim sama, imam tatinu sestru koja mi je kao roditelj, ali nismo nikada živjele zajedno. Oduvijek sam željela živjeti sama, a nakon što se dogodilo sve smojim roditeljima, mislim da sam se naučila živjeti sama. To mi je normalno.Ostvarila sam samostalnost, a mislim da me ta samoća učinila u neku ruku sebičnom. Ne štetim drugimatime, ali pokušavam sebe u nekim situacijama stavljati na prvo mjesto", priznala je.
Otkrila je kako je čovjek koji ju je najviše razumio uvijek bio njezin otac, a razumijevanje na toj razini nije dosad pronašla u nikome.
"Mislim da nisam u nitijednoj osobi pronašla to što sam imala u njemu, ali mislim da je to i normalno, da to nije ništa čudno. Svjesna sam da se to možda neće dogoditi", rekla je. U rodni grad njezina oca često dolazi zbog obitelji, no kaže kako se tu ne planira preseliti.
"Mislim da će Zagreb biti taj gdje ću biti", zaključila je.