Veliki Arsen Dedić napustio nas je prije točno sedam godina. Ovaj genijalni umjetnik zlatnim je slovima upisan u povijest hrvatske kulture. Već svojim prvim studijskim albumom ('Čovjek kao ja'), objavljenim 1970. godine, Dedić je označio početak iznimno kreativnog razdoblja - pisao je brojne šansone, pjesme za djecu, skladbe za kazalište, televiziju i film, zbirke pjesama. Zadužio je domaću kulturnu scenu bogatim stvaralačkim radom i smatra se začetnikom šansone u Hrvatskoj.

Arsen Dedić imao je skromne početke, rođen je u težačkoj obitelji krajem srpnja 1938. godine. Otac mu se amaterski bavio glazbom pa je Dedić kao dječak počeo svirati u Šibenskoj limenoj glazbi. Tijekom djetinjstva i mladosti talentirani Arsen svirao je na mnogim slavljima, ali i sprovodima. Baš onako kako je to bivalo u Dalmaciji. Kada je stasao, krajem pedesetih odlazi u Zagreb. Upisao je Pravni fakultet, no prekinuo ga je zbog istinske ljubavi i strasti prema glazbi. Muzičku akademiju upisao je 1959., a diplomirao 1964. godine.

Zagrebačke dane Arsen je provodio baveći se aktivno glazbom, svirajući kao flautist u više ansambala i jazz orkestara te pjevajući u nekoliko vokalnih skupina. Pisao je i za mnoge književne novine i časopise. Znao je ovaj veliki Šibenčanin kasnije govoriti kako ga je Zagreb u mnogočemu oblikovao, no nepovratno je ostao vezan i uz svoj Šibenik.

Tijekom velike i bogate karijere ostavio je niz neprikosnovenih djela naše glazbe, a spomen na njega do danas održavaju njegovi Šibenčani, ali i obitelj - sin Matija je tako za album "Matija svira Arsena" dobio i Porina za album godine, a tu je nagradu tada posvetio svome legendarnome ocu.

Privatno, Dedić je bio otac dvoje djece - s prvom suprugom Vesnom dobio je kći Sandru, a iz dugogodišnjeg braka s Gabi Novak dobio je spomenutog sina Matiju. Veliku radost pričinjavale su mu i njegove unučice Lu i Emanuela. Njegova priča s Gabi Novak jedna je od najljepših ljubavnih priča iz hrvatskog javnog života.