Dvije do sada nepoznate vrste školjki 'živih fosila' pronađene su u podzemnim vodama Dinarskog krša, koje je ujedno njihovo jedino obitavalište.

Time se rod kongerija, jedinih do sada poznatih podzemnih školjkaša na svijetu, za koji se do sredine 20. stoljeća smatralo da je zauvijek izumro, najednom utrostručio.

Školjkaš kojem su stručnjaci nadjenuli znanstveno ime Congeria jalzici nađen je u podzemnim vodama slivova Like i Kupe, a sestrinska vrsta Congeria mulaomerovici u podzemnim vodama sliva Sane u zapadnoj Bosni. Imenima su posvećene dvojici istaknutih speleologa i suradnika na istraživanju, Branku Jalžiću iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, i Jasminku Mulaomeroviću iz Centra za krš i speleologiju u Sarajevu.

Rezultati su to višegodišnjih istraživanja mahom hrvatske skupine biospeleologa netom objavljenih u međunarodnom časopisu Frontiers in Zoology , čija je prva autorica Helena Bilandžija s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

Omogućeni su novim metodama molekularne biologije, jer su tradicionalne metode raščlambi uz pomoć oblika ljušture ostale nemoćne, objašnjavaju autori. Naime, zbog znatno stabilnijih i vrlo sličnih uvjeta u podzemnim staništima kongerije su izgledom ostale iste, premda su se razvijale izolirano jedne od drugih i genetski odvajale u nove životinjske vrste. Pored otkrića novih vrsta, stručnjaci su uz pomoć molekularnog sata školjki mogli pročitati geološku prošlost i dobiti uvide u zbivanja na Zemljinoj površini i evoluciju veće skupine (porodice Dreissenidae) kojoj kongerije pripadaju, tijekom zadnjih više od trideset milijuna godina.

Školjke su ostatak bogate faune koja se množila u nekadašnjem Paratetis moru. Ono se prije 30 milijuna godina prostiralo od Švicarske do Bajkalskog jezera, a potom se 'raspadalo' u velika jezera poput Panonskog mora i posve nestalo.

Više od 30 vrsta kongerija nađeno je u okaminama na području današnje Hrvatske i BiH. Stručnjaci su smatrali da su posve izumrle. Tek sredinom 20. stoljeća nađena je u Popovu polju prva živa kongerija, i to u podzemnim vodama u koje je zašla nestankom Panonskog jezera i uspješno se ondje prilagodila. Analize su pokazale da su se Congeria jalzici i Congeria mulaomerovici razdvojile prije malo manje od milijun godina.

Helena Bilandžija, kaže, nema kad mučiti slatku muku kako popularno 'krstiti' svoje znanstvene prvijence. Naime, te školjke ljudsko oko ranije nije vidjelo pa su narodski bezimene. Dodaje kako bi se vjerojatno mogle zvati Lički špiljski školjkaš i Bosanski špiljski školjkaš.

Ovaj školjkaš veličine oko dva centimetra nađen je na petnaestak podzemnih lokacija Dinarskog krša u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Potvrdio je da je područje Dinarskog krša vodeće u svijetu po podzemnoj biološkoj raznolikosti. Budući da su njegovi rođaci izumrli, stručnjaci ga nazivaju 'živi fosil'.

Ovim je otvoreno uistinu mnogo novih pitanja, i moguće je pronaći još koju vrstu, ali je to popriličan istraživački izazov", drži Bilandžija.

No, po njoj, mnogo je važnije pitanje kako zaštititi postojeće populacije.

"S obzirom na zagađenja voda te velike zahvate na kanaliziranju polja i izgradnje hidroakumulacija, ne znam koliko ćemo dugo još imati školjkaše u podzemlju", upozorava znanstvenica.

Kongerija se nalazi na Crvenom popisu špiljske faune Hrvatske u kategoriji kritično ugrožene vrste, a na europskoj razini štiti je Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.