Od kazališne glumice Slavice Knežević možete dobiti isključivo iskrenuemociju. Dogovorilismo kavu u blizini njezina stana na Trešnjevci, gdje živi posljednje tri godine. Priznaje, rijetko izlazi, što zbog pandemije koronavirusa, što zbog toga jerjoj samoća odgovara više nego ikada. Došlo je takvo doba, kaže, kada se sabireš i resetiraš. Već je skoro dvije godine u mirovini, od ljeta 2020. kada je napunila 65 godina, nakon što je skoro četiri desetjeća imala stalni angažman u zagrebačkoj Gavelli. Dok neki o mirovini sanjaju, ona na nju gleda kao na razdoblje života koje se mora ispuniti svim onim što smo propustili raditi ili nismo dovoljno bili prisutni. Nikad se, kaže,mirovini nije veselila jer to znači manje novaca iosjećaj starenja, a tko bi se tome veselio?

"U isto vrijeme se dogodio potres, posljednju predstavu sam odigrala 26. veljače u Histrionima Fine strine s Opatovine', a u Gavelli sam igrala predstavu Kralj Rikard III'. Imala sam te dvije predstave koje su me jako veselile. Sve je stalo u ožujku s karantenom i u ljeto me stigla mirovina. Ta 2020. godina mi je promijenila život iz temelja. Najprije sam bila dobro, ali me onda počeo loviti nemir.Volim izolaciju, ne volim mase, izlaženja, što nije dobro za moj posao, ali ja sam takva. Puno sam i postigla u karijeri kakva sam. No, kako nisam na pozornici, koju smatram nekom vrstom izloga, ispadne da više nisam prisutna u tom poslu", rekla je Slavica Knežević.

Izvor: Tomislav Miletić/Pixsell

Ovaprvenstveno kazališna glumicabila je prirodni talent za matematiku stoga u mirovini i dalje voli rješavati teške zagonetke, sudoku najviše, čitati, kaže kako je kuhanje usavršila, najviše za sina Jana, kada se s njim vidi i uspije podružiti, a telefonski se čuje i tu i tamo vidis prijateljima.Rješava i neke zdravstvene tegobe,to su sve darovi' koje starost donosi, kaže inastavlja: "Starost je bolest, podmuklo se prikrada i sve simptome ignoriraš jer misliš da će nestati, a ne samo da ne nestanu, nego se i pojačavaju i udomaće". No, dok priča o ovim teškim temama, iz nje ne izvire pesimizam, već žarka želja za promjenom.

"Starost je jako ružna, pogotovo za ljude koji su ostali mladi u glavi, kao ja", rekla je Slavica. Pitali smo je zašto nema društvene mreže, koje bi joj prije svega bile zanimacija, a tu bi se možda i umrežila s kolegama, redateljima, iskoristila ih za samopromociju kako to rade njezine brojne kolegice. A ona? Ma ona za to jednostavno ne želi čuti.

"Ne volim društvene mreže, utopljena bih bila u nekoj masi i opterećena. I ovako mi blejanje' oduzima dosta vremena, znam da mi ta neumreženostšteti kao glumici jer kada te nema na internetu, onda zaista kao da te nema. No, jaću ustrajati u tome. Neću ići protiv sebe. Volim duboko, a ne široko", priča nam Slavica.

U Zagreb je iz Gospićastigla s dvanaest godina, tu je završila gimnaziju, a potom upisala Fakultet elektrotehnike i računarstva. No, vrlo brzo je shvatila kako to nije njezin put. Nakon dvije godine studiranja odlučila se za glumu, upisala Akademiju i počela graditi svoj put. Iako je masovnoj publici najpoznatija po ulogama ĐurđeHrković u 'Bibinom svijetu', SonjeVragec u seriji Smogovci' ili Ejti u Poštanskom sandučiću', ona kazališna publika ne bi se s time složila, baš kao ni ona sama.

"Oni koji su dolazili u kazalište pamte me po predstavi Ptičice', Testament', predstavamaKuća&Vrt', Volpone iliti lisac', Sumnja',Zečja rupa', Lude osamdesete', 'Hercegovci za volanom', Kažu da je sova bila pekareva kći',Plemena' koju sam režirila.Neke od njih igrale su desetak godina, primjerice, Hercegove za volanom' prestali smo igrati kada je preminuo Zvonimir Zoričić. Bez njega nam je ona nezamisliva. On mi je bio jedan od najdražih partnera na sceni. Čim se sjetim njegovog preranog odlaska dođu mi suze. Nisam nikada bila netko tko trči za novcima nego za kvalitetom. Za tu predstavu nikad nije bilo reklama. Samo preporuka od usta do usta", rekla je Slavica.

Izvor: Jurica Galoić/Pixsell

Osim stasa, njezin je glas dominantan u brojnim crtićima. Oni malo stariji sjetit će se Bubimira' te Letećih medvjedića', a oni malo mlađi prepoznat će je kao Aguelitu u Oscarom nagrađenom animiranom filmu Coco i velika tajna'.

Posljednje što je posudila glas bilo je za monodramuFrane Dijaka Tiha noć' u teatru Exit, a sada sipriželjkuje jaku, dramsku ulogu, koja će joj dodatno obilježiti hvalevrijednu karijeru.

"Sita sam više malih, humorističnih uloga. Veće uloge je lakše glumiti. Svi rade za tebe, a tvoje je samo da budeštalentirana. U manjima moraš osmisliti cijeli život kako bi u tih nekoliko minuta bio autentičan i zapamćen. Takvih uloga sam se naigrala puno jer ih nikad nisam odbijala. Nije mi drago što sam više zapamćena po humorističnim ulogama jer si onda svrstan u ladicu. Draže su mi dramske uloge poput onih u Gavellinim predstavama, u Zimskoj priči' WilliamaShakespearea i predstaviCrne oči' iz 2013. I u njima se može biti duhovit i smiješan, kao i u životu", rekla jeSlavica.

Smeta joj što na filmu i televiziji gledamo uvijek istih deset glumaca, a da se nitko od ljudi što ih stalno zovu ne zapita želi li publika samo njih gledati. Audicija, kaže, ako ih i ima, ona ne zna za njih. Posljednja otvorena audicija na koju je bila pozvana je bila za Bibin svijet'.

"Nisam umrežena. Što god to značilo!", rekla je Slavica te dodaje:

"To sam krivo napravila. Meni su ljudi u mome poslu uglavnom kolege, među njima sam možda imala tri prijatelja. Dvoje nažalost nije više s nama, primjerice Predrag Vušović Pređo i Marina Nemet. I u životu sam imala malo prijatelja, imam ih svega nekoliko za koje i danas mogu garantirati da su za cijeli život", rekla je.

Velika sreća i podrška joj je njezin sin Jan Torjanac . On od glume zazire unatoč tome što su mu oba roditelja školovani glumci. Janova prva ljubav bila je povijest, a trenutačno radi kao sudski savjetnik. Prije devet godina doživio je prometnu nesreću zbog čega je neko vrijeme bio i u komi.

Izvor: Andrej Kreutz/Pixsell

"Samome nemoj pitati ništa o tome. Preteško mi je o tome govoriti. Iskreno, mislim da sam ostala zarobljena u tome danu. Cijeli moj život se promijenio. On se dijeli na onaj prije i poslije nesreće", rekla je sjetnim glasom kroz suze.

S bivšim suprugom Markom Torjancem , s kojim je u braku dobila sina, i dalje njeguje prijateljski odnos. Kada su shvatili da je ljubav između muškarca ižene nestala, odlučili su se nakon deset godina braka razići, bez drame i pompe.

"Sve što sam voljela kod njega, što me privuklo, to on i dalje ima u sebi. Nestala je ljubav. A zašto to smatram porazom? Zato što sam se kasno udala, sa 36 godina i tada sam i rodila. U to je doba to bilo jako kasno jer ja nisam bila netko tko bi se udavao, nije me to furalo' u životu. I sad odjednom, udajem se igle - nije ispalo za cijeli žvot. Sada mi je pouzdan prijatelj, doživljavam ga kao rod. Tako ljudi trebaju postupiti kada se raziđu i imaju djecu", jasna je Slavica. I nakon razvoda nastavili su surađivati, a ona je režirala i glumila u njegovom kazalištu Planet Art. Žao joj je što nije imala više djece, no prvenstveno kako Jan ne bi bio sam.

"Nakon braka imala sam dvije veze, bez ikakve želje za brakom. Ne, nisam sada zaljubljena, osim kada zabavljam prijatelje sa svojim vezama na daljinu, kao Edom Nortonom,Jasononom Stathamomili Chrisom Evansom. S njima uglavnom prekidam zato što je veza dosta jednosmjerna. U stvarnoj vezi bih voljela eventualno onaj model koji sam vidjela u Švedskoj, a zove se living apart together'. Žive odvojeno, druže se, najčešće za vrijeme blagdana, idu na putovanja, pomažu si kada je frka. To mi je idealna veza, a u ovim godinama mislim da je to jedino moguće", rekla je iskreno. I dalje, kaže, sanjari. O novim projektima, odnosima, svijetovima...

"Baš sam dijete, uvijek ću imati 16 godina, nisam se maknulaod toga", zaključila je Slavica sasvim iskreno.