Prsti koji znaju sve. Pred našim su očima od komada gline
stvarali skulpturu konja, koje
Sanja Fališevac toliko voli. Iako joj oči
ne vide, njezinim jagodicama ništa ne može promaknuti.
"Najteže je raditi žive životinje jer životinja poput psa ne može
biti na miru i uvijek nešto izvodi", rekla je gluhoslijepa
kiparica Sanja Fališevac.
Police ateljea u centru Zagreba čuvaju samo mali dio stotina
vizija pretvorenih u opipljive skulpture. Upitali smo je gdje
nalazi inspiraciju.
"Inspiracija može doći odasvud, a najviše i najčešće iznutra. Iz
misli i mašte. Ja najviše u životu volim tražiti. Volim
istraživačke poslove. Volim izmišljati, ne volim raditi ono što
rade drugi, kopirati", objasnila je Sanja.
Kad je kao dijete ubrzano ostajala bez vida i sluha, umjesto
straha, prevladala je želja da bude još ustrajnija u tome što
voli. Neka sjećanja svijeta u zvuku i boji još postoje, iako su
blijeda.
"Najljepša sjećanja uglavnom su mi s putovanja, na moru. Volim
more, ali ga sad drukčije doživljavam jer je prije bilo
drukčije", kazala je.
Sanja je većinu toga ostvarila, iako joj, kao pravoj umjetnici,
ostaje ono nešto neostvareno što je još više motivira.
"Postoji želja na kojoj radim, ali nisam je još ostvarila.
Željela bih otići na izložbu izvan Hrvatske koja bi me više
inspirirala", priznala je Sanja Fališevac.
Ali još treba do kraja pokoriti Hrvatsku, pa smo zajedno na
trijenale hrvatskog kiparstva odnijeli najnovije radove. Vrijeme
je da Hrvatska vidi kako inspirativnu umjetnicu ima.
Koliko ste puta odustali pred najmanjom preprekom, ili jednostavno odlučili sve ostaviti za neke idealne uvjete? Mi vam donosimo priču o kiparici koju niti to što je slijepa i gluha nije spriječilo da izrađuje skulpture od kojih zastaje dah. Kako izgleda čarobni svijet Sanje Fališevac, doznajte u prilogu!