Split, godina gospodnja 2035. Vrućina, sparina i gužve u centru grada, splitski šušur u naponu, a najpoznatija riva u državi bruji samo o jednom. "Jesi čula ono što je bilo u Tonča?", pita viđenija 'rivašica'* drugu. I jedna i druga nose brendirane 'cvike' na 12 rata, pokosile su Zaru i 'obid' spravile i prije subotnje šetnje centrom Splita. "Nisan, što je?", pita druga zabrinuto i pomalo zadovoljno, ovo se čekalo, radi toga je i izašla iz kuće nakon nategnutog ranojutarnjeg sukoba sa svekrvom.
"Skandel je u kući", govori prva. "Ma jeli? A jutros san vidila Grašu na Pazaru, nosija ribu, čovik zadovojan, naspan", nadovezuje se druga. "Ma kak'i, to ti je dobro sve, znaš kaka je Hana - famozna, mirna žena, mala ih sluša, to ti je sve kako triba, bogati", odgovara rivašica 1. "Ma nego šta je", pita rivašica 2, dok joj u glavi još 'kuva' radi svekrve.
Zagledala se prva u gelirane nokte pa muči** i uz dramsku pauzu srkne malo vele s 'ladnin' . "Svadili se Danijela i Tonči. Jidna * je Vjekoslava, a Tonču skoči tlak, još nima mira u kući", govori 'rivašica' 1. Druga poremetila i frizuru od feniranja od jučer, podigla cvike, gleda i čeka... "Eeee?". Prvašica jedva čeka i nastavlja: "Ima bit Ivan iša s Danijelon na obid u Graše u restoran. I rič na rič, i ono...". Rivašica 2 zaboravila na incident sa svekrvom, je**š život na katu od kuće, ovo je gore...
"Ima mu bit Danijela rekla da mu je baba, tako su čuli ovi kolo njih. Mali se uznemirija, zadušija se dobrota s ono škrpina iz brodeta", dodaje prva. I druga rivašica je od šoka blokirala: "Što ovo govoriš, gospe ti blažene?". "Ovako ti je kako ti govorin. Uteka je doma, reka' ocu i materi', a Tonči poludija. Vjekoslava donila cukarane vode i jednon i drugon, ona je tu sad jedina smirena", priča prva. "A e, svega je u našega čovika. Nego ti je na to sve Danijela banula na vrata i pravo prid Tonča usrid nevoje: 'Tonči, Yo Soy Tu Madre", govori mu, je li, da mu je mater, znaš ono iz serija".
Rivašica 2 pita konobara još čašu vode, vrućina je, a i 'što je ovo sveti Ante Padovanski'... "Ali Tonči je stariji od nje, kako ovo, što ovo govoriš". Naša prvašica smiruje drugašicu - 'dobro je sve', 'sve je po Božju', nego se to krivo prosulo po gradu'. "A što", pita drugašica i misli se kako će sutra zvat svekrvu na ručak. "Ma Danijela mu je govorila 'Yo Soy Tu Madre' jerbo će to pivat s Tončen kroz koji dan, sama je ona to napisala. A ovi stol do krivo čuli, usto mali išaća doma i eto ti, prosulo se začas, Bože sačuvaj". "Uznemirija se Tonči jerbo mu se te ludosti govoru po gradu, a ne radi Danijele. Vika je po kući: 'Treba mi gutljaj vina jer ako poludin...'...". "Sve je rišila Vjekoslava: 'Muči Tonči, pusti me i odi ća, zovi Danijelu da ćemo uzet samo refren, drugo ću ja napisa' kako znan".
Dok drugašica već računa karte za Magazin (s Danijelom) u Spaladiumu, prvašica tiho već pjevuši: "Yo Soy Tu Madre, Tonči je ciloj estradi Padre". Dok pjevuši, prvašica je zadovoljno gleda: "A je, ima smisla ti Tonči, vrag je to". "Uh, nima ga ni svit ni Split", zaključi druga, pomalo vraća cvike na glavu, plaća dva produžena makijata, slimse stavlja u boršicu i zove muža: 'E, di si? Zovi i mater na obid , iman joj ništo ispripovidat...'.