Baki Ankici iz Godinjaka kod Nove Gradiške bliži se osamdeseti rođendan, no ni ulazak u deveto desetljeće života ovu super baku ne spriječeva u vožnji. Vozi ona slavonskom ravnicom punih četrdeset godina, a rado se prisjeti i prvih vožnji s instruktorom.

'On viče – Šaltaj Ankice, prva, druga, treća. Ja gledam, ne znam ni gdje je koja brzina. A on meni – Pa jel ti ne znaš vozit? Reko mu – odakle bi znala? Da znam ne bih ni došla", prisjeća se umirovljenica Ankica Trinc.

Njezini susjedi navikli su je svakodnevno vidjeti na cesti.

'Kad me pitaju koje je baka godište ostanu paf! Baka još uvijek vozi? Normalno da vozi'', kaže unuka Josipa.

Ljubav prema automobilima simpatičnu bakicu odvela je i na reli utrke s kojih se često vraćala kao najbolja vozačica. Uz mnoge diplome, može se pohvaliti i osvojenim peharima, od kojih joj je jedan osobito prirastao srcu! Naime, u Podravskoj Slatini davne je 1989. godine briljirala u utrci.

Unuka Josipa zasad ne vozi utrke, a kad je trebala polagati vozački, pogađate koga je prvo pitala za savjet.

"Dok još nisam položila vozački ispit, a ni moje prijateljice, onda nas je baka spašavala. Često je znala biti budna do 2-3 ujutro'', smije se Josipa.

A kad smo već kod brojki, evo i koliko baka Ankica potegne za volanom!

'120-130. Ne znam jesam li brže. Ne može brže ići, haha."

A Nikolina Žiljak je jedna od rijetkih vozačica autobusa.

'Uglavnom su pozitivne reakcije. A uvijek ima netko tko se nađe i ima nešto pametno za pitati'', kaže Nikolina.

Još u osnovnoj školi Nikolina se zaljubila u vožnju, a voziti 18 metara dug autobus nije joj ni najmanji problem. Teža joj je, kaže, bila ruta putovanja kojom svakodnevno vozi.

'Kad su mi prvi put rekli da idem za planinu Gornju samo sam pitala na koju stranu svijeta da krenem. Mislim da bih se lakše snašla u Francuskoj nego u planini Gornjoj'', prisjeća se Nikolina.

A izvrsno se u vožnji snalazi još jedna ZET-ovka - Danijela , bivša instruktorica vožnje.

'Isprva sam se bojala kako će me putnici prihvatiti. Jer ipak sam žensko. Ali na kraju su me super prihvatili''

Za njezine putnike stereotip o ženama kao lošim vozačicama definitivno ne vrijedi, a Nikolina savjetuje i ostale vozačice – početnice:

'Moj savjet ženama vozačicama je - neka samo hrabro krenu. Koja misli da može i ima dovoljno adrenalina. I hrabrosti. Žena sve može!''

U što smo se uvjerili i sami, a najbolji dokaz da žena može hrabro i suvereno vladati volanom naša je baka Ankica s početka priče!

'Svim starijim ženama vozačicama bih poručila da ne piju, a mlađima da budu oprezne. I da budu aktivne i što više malo više voze'', zaključila je Ankica.