Na prvi pogled, a i na drugi i treći, balerine i MMA borci nemaju ništa zajedničko. Osim možda jedne stvari, a to su česte ozljede. Strgana ruka, iščašeni lakat, slomljena čeljust ili nos ozljede su koje su zajedničke i u jednom i u drugom od ova dva sporta.

Kratak je put od ispaljivanja Amorove strelice do pucanja Ahilove tetive. To najbolje znaju balerine i baletani. Njihovoj gracioznosti i eleganciji na sceni prethode veliki napori i bolovi.

Pavla Pećušak je solistica baleta zagrebačkog HNK-a. Pleše već 29 godina i više ne trpi početničke bolove. No, trajne posljedice već su vidljive.

''Najgore je djevojkama koje tek počnu stajati na prstima i prvi put oblače špice. Tu se javlja mnogo žuljeva, bole stopala, zglobovi, dolazi do velikih upala mišića. Eto meni jedna kost lagano izlazi van, nokti su oštećeni, ponekad i plavi'', prokomentirala je Pavla.

Njezin partner s pozornice Portugalac Guilherme u baletu je 15 godina i kaže da je do sada sa samo jednim lomom i operacijom imao sreće.

''Jako često dižemo i nosimo djevojke, pa to utječe na kralježnicu. Vidio sam starije plesače i učitelje koji imaju 45 godina i koji se ponekad moraju zagrijavati da bi uopće hodali'' tvrdi Guilherme.

Koliko god graciozno i elegantno izgledali na sceni, gotovo svaki njihov pokret je neprirodan što je veliki napor za tijelo i još veća mogućnost ozlijeđivanja.

''Ako se ozljedama ne da dovoljno vremena za oporavak, da se tkivo reparira, onda to postaje trajni kronicitet, koji može dovesti i do rupture tetive koji znači određeni stupanj većeg invaliditeta'', tvrdi kirurg i traumatolog Dinko Vidović.

Balerine i baletani nekada su imali benificirani radni staž. Danas više nemaju.

''Mi kao stari plesači još uvijek moramo izlaziti na scenu i to nije dobro uređeno jer jednostavno iza 45-te, čak i iza 40-te je jako teško plesati jer to su napori koje tijelo u toj dobi teško može izdržati'', dodala je Pavla.

I borcima u kavezu vijek trajanja je otprilike toliki. Ovi dečki u svaku borbu, pa čak i na trening, odlaze sa spoznajem da će im, u najboljem slučaju, biti nanešena samo bol!

Jedan od takvih je i Pleutar Smajli , koji je s nama podijelio svoje viđenje tog sporta.

''Nemam ja nikakvog straha, tu nemam ja straha općenito, i kada sam slomio čeljust ja sam otišao na natjecanje s puknutom čeljusti, zarasla mi je već bila krivo, otišao sam na natjecanje, i odmah s natjecanja sam otišao u bolnicu na operaciju da to što prije riješim da mogu opet početi trenirati'', prisjetio se Pleutar.

Iako su kod boraca puno češći lomovi, mnoge borbe završavaju nokautom, što je zapravo potres mozga. Jedan ili dva neće ostaviti trajne posljedice. No, više njih - hoće!

''To su vrhunski atlete, dečki koji su dobro pripremljeni, međutim, ozljede mozga, ako postoje duže vrijeme, ostavljaju teške posljedice na mozgu. Jedan primjer je epilepsija, mogu biti čitav jedan niz drugih neuroloških bolesti'', tvrdi neurokirurg Krešimir Rotim.

Svih rizika svjesne su i balerine i baletani i borci. Kada smo ih pitali zašto to rade - našli smo im još jednu zajedničku točku!

Naime, svi oni odrede – obožavaju to što rade!

''Mora čovjek imati strast za plesom jer to je jako težak posao i ako čovjek ne uživa u tome, onda je to samo muka'', kaže Pavla.

U njihovu slučuju pokazala se točnom ona stara izreka - ljubav boli!