Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču
revizija informacija

Što su nas sve pogrešno naučili u školi?

Šišmiši su slijepi, zlatna ribica pamti tri sekunde, a čovjek ne koristi više od deset posto mozga. Ovo su mitovi iz školskih udžbenika koje ćemo srušiti u svega nekoliko minuta. Naime, otkrili smo da su nas u školi naučili mnogo toga što se poslije pokazalo potpuno pogrešnim. Vrijeme je za nove, istinite činjenice, a možda i za reviziju udžbenika.

RTL/ 2.2.2015. u 18:29
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Informacijama smo bombardirani i imamo ih na pladnju. Jednom kad se zapamte, teško izlaze iz glave, što je problem jedino kad naučimo nešto što je - potpuno pogrešno. Bez obzira na to što ste to sigurno negdje čuli, zlatne ribice nemaju pamćenje od samo tri sekunde, a to da morski psi ne oboljevaju od tumora - još je jedna laž.

"Postoje brojna istraživanja u kojem je utvrđeno da morski psi i raže, kao i druge vrste iz porodice hrskavičnjača obolijevaju od tumora. Ne znam iz kojeg razloga se to uvriježilo. Možda zbog toga što se ove vrste rjeđe drže u zatočeništvu i nema toliko laboratorijskih testova o razvitku tumora kod ovih vrsta riba", pojasnio je Emil Gjurčević iz Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela.

Zabluda, slučajnih ili namjernih, ima još bezbroj. Nije istina da koristimo samo 10 posto mozga. Albert Einstein, primjerice, nikad u školi nije pao matematiku, što je i sam potvrdio. Kineski zid nije jedina ljudska tvorevina vidljiva iz svemira jer on se iz svemira uopće ne vidi.

Još jedan jako raširen pogrešan podatak jest da su šišmiši slijepi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

"Šišmiši nisu slijepi, oni jako dobro vide. Ovisi o vrstama, postoje vrste koje su više noćne i one koje su sumračne. Međutim, većina njih vidi. Vide u boji, neki vide crno-bijelo. Čak su u zadnje vrijeme rađena istraživanja koja pokazuju da šišmiši vide i ultravioletna zračenja", kazao je Marko Ćaleta s PMF-a.

Stare su knjige izvori znanja, ali koji put i pogrešnih informacija. Uzmimo za primjer brontosaura, ime koje krasi jednu od najvećih životinja koja je ikad kročila našim planetom. Međutim, istina je da životinja pod tim imenom nikad nije postojala. 1877. znanstvenik Charles Marsh otkrio je apatosaura, ali je nakon toga jedan drugi znanstvenik mislio da je pronašao drugu vrstu koju je slavodobitno nazvao brontosaurom. No, brzo se uspostavilo da je pronašao već poznatu životinju.

Upravo se čita

Image
BRAK NA PRVU

Petra i Dario progovorili o bivšim vezama: 'Da skratim priču, tu sam bio debil...'

"Nekako je to ime brontosaurus zatomilo ime apatosaurusa. Međutim, kako se znanost razvija i uvijek ste podložni kritici mlađih kolega, oni su kasnije shvatili da se ipak radi o onom prvotnom rodu apatosaurusu i po pravilu prioriteta vratili su to ime", rekao je nženjer geologije Zlatan Barjaktarević.

Ali krivo ime se uhvatilo i nepravedno za znanstvenika Marsha. Ono se povlači i danas, 140 godina kasnije. Brontosaur nikad nije ni postojao, ali još uvijek nije izumro. Kao niti mnoge druge pogrešne informacije koje neprekidno kolaju. Vikinzi vjerojatno nikad u boj nisu jurišali s rogovima na kacigama. Za tu je sliku zaslužna ni više ni manje nego - opera. U Wagnerovu ciklusu Prsten Nibelunga vikinzi su prikazani kao rogonje i takva je slika ostala sve do danas. Što se krivo uhvati, teško je ispraviti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

"Naravno da danas postoji internet i lako dostupne informacije, pa djeca mogu već od malih nogu naći prave ili pouzdane informacije i mogu od početka učiti ispravne stvari", dodaje Marko Ćaleta, docent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.

Učenje je predivna stvar, a knjige, kao i usmena predaja, izvori su znanja. Ipak, povremeno bismo informacije trebali malo osvježiti da nas vlastita djeca ne bi ispravljala.

Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba

Pročitajte još

Image
za rtl.hr

Božo Pavlić: 'Još u pubertetu sam shvatio tko sam, a dečko i obitelj su moja najveća podrška'

Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba