Reper Hiljson Mandela pravog imena Ivan Hilje , publici je poznat kao jedan od začetnika domaćeg trapa i kao član kolektiva KUKU$, a sada je otvorio i jedno novo glazbeno poglavlje. Iza sebe ima niz hitova, a odnedavno i svoj prvi samostalni album 'Mandela Effect' na kojem je surađivao s Gršom , Palcem , Z++-om i Rastom . Da je publika željno iščekivala Hiljsonovo novo izdanje, ponajprije svjedoči podatak da se svega nekoliko sati od objave albuma popeo među najslušanije na svim streaming servisima, a na Deezeru se pozicionirao na prvo mjesto i to samo dan nakon objave.

Od malena je okružen glazbom pa je svoje iskustvo, znanje, kreativnost, ali i humor iskoristio na najbolji mogući način.

Za RTL.hr osvrnuo se na neočekivanu recepciju na putu prema uspjehu, publiku, na proces davanja i "izgaranja" za to što voli raditi kao i na svoj prvi samostalni album 'Mandela Effect'. Za svoj solo album rekao je kako je htio da se svidi obožavateljima, ali isto tako da je i on sam zadovoljan njime jer ga smatra odličnim početkom jedne priče pa nas je zanimalo kako uopće izgleda njegov stvaralački proces o kojem je imao štošta za reći. Kao što je i sam rekao, sluša hip hop od malih nogu, no stvar je postala poprilično "ozbiljna" kada je aktivno počeo raditi svoje pjesme, no nije prošlo dugo vremena od tih početaka do snimanja albuma, koncerata i vladanja raznim ljestvicama i YouTube Music Trendingom. Hiljson je zahvalan na tome da je njegova glazba pronašla put do ljudi koji ju cijene te se i osvrnuo na dojmove slušatelja, ali i kritike te kako se s njima nosi.

U intervju je pojasnio kako je Trešnjevka, kao njegov kvart, odigrala ulogu u stvaranju kompletnog Ivana Hiljea. S obzirom na to da je od malih nogu bio upoznat s pozornicom, ne čudi da je svoj šaljivi format iskombinirao s prethodnim iskustvom pred publikom i tako stvorio Hiljsona Mandelu za kojeg je objasnio odakle mu i inspiracija za umjetničko ime. Doznali smo i u kakvom su odnosu glazba, odnosno trap i trenutno društveno stanje. Budući da Hiljson sluša razne glazbene žanrove, spomenuo je i razliku između repanja te glazbenog izražavanja kada je svirao u bendu Prazna Lepinja u kojem je bio saksofonist. Za kraj, otkrio je čime se bavi kada nađe vremena za udaljiti se od glazbe te kako se opušta u slobodno vrijeme.

Hrvatska si trap ikona te jedan od pionira ovog glazbenog žanra. Glazbom si okružen od malena – majka ti je operna pjevačica, nastupio si i u HNK, kao tinejdžer si imao psihodelični rock bend, s KUKU$om si stvorio čvrstu bazu fanova koji ih slijepo prate. Imao si neku svoju ideju koju si čekao realizirati ili si radio baš kao do sada pa "slučajno" postigao fantastičan uspjeh?

U životu sam doživio mnoge sinkronicitete, pa ne vjerujem toliko u slučajnost, ali definitivno nisam očekivao toliko dobru recepciju na putu prema uspjehu iako sam se naravno, uvijek nadao. Oduvijek sam davao i dajem sve od sebe za glazbu koju radim, pa mislim da ljudi to i prepoznaju, jer vide koliko žrtve i izgaranja dajem za to što toliko volim raditi.

Sve obožavatelje i oni koji će to tek postati oduševio si svojim prvim samostalnim albumom 'Mandela Effect'. Album se skoro još nije ni "ohladio", a već je zabilježen nevjerojatan uspjeh na streaming platformama u Hrvatskoj. Od toga da si kroz 24 sata od objave postigao da imaš najslušaniji album u Hrvatskoj na Deezeru pa do činjenice da si se pozicionirao na četvrto mjesto hrvatskog YouTube Music trendinga. Je li do toga došlo jer si se napokon glazbeno izrazio do kraja onako kako si htio ili?

Većina projekata na kojima sam radio i prije mog solo albuma do sada, bilježila je slične uspjehe na raznim razinama, ljestvicama i trendinzima, ali posebno mi je drago što moj prvi samostalni album prolazi toliko dobro. Htio sam da se fanovima svidi, ali najbitnije mi je bilo da sam ja zadovoljan s istim. Mislim da je album dovoljno dobar da odlučno mogu stati iza njega i da je odličan početak jedne nove priče, ali jesam li se do kraja glazbeno izrazio nisam siguran pošto mi se sam izričaj i način na koji percipiram glazbu dopunjuju iz dana u dan.

Možeš li opisati kako izgleda tvoj stvaralački proces kada sam radiš glazbu? Razlikuje li se od, na primjer neke suradnje? Kako izgleda taj proces, ali s KUKU$om?

Jako je teško opisati taj proces na bilo koji način... Prvenstveno, jer je to proces koji traje od sumraka do zore, uvijek bilježim neke ideje, zapisujem razne stihove, freestyleam i snimam neke flowove, mumljanja, melodije ili refrene kao snimke. Cijelo sam vrijeme u toj, nazovimo to, kreativnoj zoni - gdje jako puno stvari crpim iz etera, ali u studiju uz pomoć producenta, u ovom slučaju Lockrooma odvajam najbolje ideje od ovih koje su malo lošije, pa se onda bavimo daljnjom razradom. U zadnje vrijeme puno i freestyleam na licu mjesta, što mi je posebno zanimljivo, jer sam kao reper i počeo sa freestyle formatom, što možda mnogo ljudi ni ne zna.

Suradnje su uvijek priča za sebe, te su kao takve uvijek drugačije od samostalne pjesme i tu igra više faktora, od toga čija je pjesma i ko kome gostuje, do toga jesmo li na istom mjestu kada se radi na pjesmi ili si šaljemo ovim modernijim načinima i čujemo se preko interneta.

Teško je prenijeti cijeli stvaralački proces, jer nekada dobiješ ideju točno prije spavanja, nekada u snu, a nekada napraviš pjesmu nakon sedam sati u studiju koje provedeš pokušavajući prvobitno napraviti nešto skroz drugo. S KUKU$om je malo drugačije, jer smo trojac i svatko ima svoju viziju kako bi što trebalo zvučati. Velika je sreća što se glazbeno i međusobno nadopunjujemo, pa nam je nekada i lakše napraviti još bolju pjesmu, ali naravno, nekad je i teže. Moglo bi se reći da proces ovisi od pjesme do pjesme.

Kada te počeo zanimati hip-hop, a kada si odlučio da želiš početi repati? Koji je bio prijelomni trenutak? Ili si koketirao" i za drugim žanrovima samo si većini publike najpoznatiji kao treper?

Slušam hip-hop od malih nogu, odrastao sam na Eminemu , Biggieju , Wu-Tangu i stvarno hrpetini ostalih stranih i domaćih repera, ali hip-hop nije jedini žanr koji sam slušao, radio ili koji je utjecao na mene. Ono što se očekuje od mene da kažem jest da bi prijelomni trenutak za moju glazbenu karijeru mogao biti kada sam počeo aktivno slušati i raditi svoje prve trap pjesme i kada sam cijeli svoj dotadašnji život posvetio pravcu koji me spasio od nekakvog spavanja po garažama i zgubidanjenja.

Kada je riječ o YouTube Music trendingu, pravo si osvježenje i na toj listi. Za sada si, ako se ne varam, jedini hrvatski izvođač s čak tri svoje pjesme koje "razvaljuju" na YouTubeu. Riječ je o velikoj promjeni jer uglavnom glazbenici iz susjedne Srbije vladaju našim trendingom? Je li ti drago što si se pronašao u tako probranom društvu?

S KUKU$om i sa svojim samostalnim stvarima već sam imao slične uspjehe, ali u tim trenucima nekako nismo imali izraženu medijsku pažnju. Danas je nešto drugačije, ali osobno ni ne vidim neku veliku promjenu, jer bilo kakvo umišljanje bilo bi nepotrebno i suludo. Jedino što vidim je da se s jako puno truda, rada i kvalitetnim materijalom može postići jedna konstanta koja se, uz pomoć fanova kreće u smjeru grafa funkcije rasta. Osjećam duboku zahvalnost i sreću što je moja glazba prepoznata i što je našla put do raznih ljudi, a ja ih mogu samo puno pozdraviti i zahvaliti im što su na ovom ludom putovanju najbolji suputnici koje sam mogao dobiti.

S obzirom na to da radijskim eterom vladaju određena imena i glazbeni žanrovi, kako uspiješ prepoznati svoju glazbenu kvalitetu i dojam slušatelja? Koja povratna informacija ti najbolje oslikava tvoj trud i rad ili se time ne zamaraš?

Mislim da nije na meni da prepoznajem svoju kvalitetu, nego na slušateljstvu, ja sam tu više u funkciji glazbenika i zabavljača te kao takav moram napraviti što bolji projekt, nastup ili video da bih se predstavio s nečim iza čega mogu stati.

Rasprave i mišljenja ostavljam ljudima koji se žele baviti njima, poučen iskustvom uvidio sam da je puno bolje raditi ono što najbolje znaš s još više truda i ne obazirati se na kritiku, osim ako ti ne može pomoći poboljšati kvalitetu projekta.

Drago mi je kada dobijem takvu kritiku, ali u većini slučajeva to je stvarno rijetkost jer ljudi ponavljaju kritike i predrasude koje su čuli od drugih ljudi, a aktivnih i fokusiranih slušatelja je sve manje i manje.

Odrastao si u srcu Trešnjevke, a od malena si bio odveden u smjeru umjetnosti i stvaranja. Koliko je tvoj kvart odigrao ulogu u stvaranju, ne Ivana Hilje, već Hiljsona Mandele i misliš li da bi bio takav da je priča započela u nekoj, sasvim drugoj sredini?

Cijeli Zagreb je jedan prekrasan grad u kojem svaki kvart ima svoju briju, ali logično je da će jedan Trešnjevčanec najviše isticati svoju Trešnjevku. Moj kvart je odigrao ulogu u stvaranju kompletnoga mene, pa tu ne bi odvajao srodne iteracije moga bića na dijelove već prihvatio taj dobri trešnjevački duh kao jednu od pokretačkih sila cijelog mog umjetničkog stvaralaštva. Ja sam i više nego sretan i blagoslovljen što cijeli život nosim tu trešnjevačku briju sa sobom i volio bih još puno i vratiti kvartu koji je nesebično pofarbao sve naizgled sive zgrade u šarene priče koje i dalje inspiriraju čovjeka promatrača.

Majka operna pjevačica je rekla kako joj najbolje nisu sjele te tvrđe melodije sa psovkama, dok bi se za oca moglo reći kako je zavolio trap. Jesi razmišljao ikada o tome da upravo napraviš to – pomiješaš trap i operu?

Logično da su mi se pojavile takve ideje, ali onda bi to zbilja trebalo napraviti na zavidnoj, gotovo filmskoj razini ako bi se uopće išli upuštati u takvo što.

Već s 13 godina si dobio svoju prvu ulogu, ali tada si odlučio improvizirati i oduševio publiku. Je li već tada bilo jasno da tvoj glazbeni izričaj nije namijenjen nekim strogim formama, već i puno opuštenijem i humorističnijem pristupu?

Zapravo sam prvu ulogu dobio s četiri godine kada sam i debitirao na Zagrebačkom Biennaleu u operi Miroslava Belamarića "Priče iz Bečke šume". Oduvijek sam cijenio dobar humor i na smijeh gledam kao na lijek. Nisam izvođač koji će bježati od šaljivijeg formata kako bi ispao više kul ili kroz neku poluprepotentnost ostvario neke nepostojeće plus bodove. Nekad je sve što nam treba malo smijeha i ne pamtim kada je netko otišao kući razočaran, jer su se svi smijali, osim ako ne zna primiti šalu na svoj račun, poput mene.

Kako gledaš na teorije prema kojima živimo u senzacionalističkom društvu pa u svoj toj nemoći ljudi nezadovoljstvo iskazuju kroz svojevrsno krivljenje, između ostalog, i trap glazbe za to? Smatraš li da bi društvo išlo u ovom smjeru i bez trapa ili pojedinci se jednostavno vole žaliti, najčešće bez ikakvog pravog povoda?

Mislim da su glazba i bilo koji oblik umjetnosti najmanje krivi za sadašnje stanje društva, koje je nažalost, sve više podložno jednom dubokom emotivnom i psihičkom rastroju i sve većem stanju psihoze, neuroze i apatije. Trap i ostali moderniji glazbeni pravci definitivno dobro oslikavaju društvo, koje se trenutno nalazi u vrlo specifičnom i naizgled nestabilnom i zabrinjavajućem stanju. Mislim da smo stvarno zakazali po pitanju edukacije i krivog prioritiziranja i slavljenja lažnih idola, a čija je to odgovornost, neka svatko prosudi za sebe. Na kraju dana, lakše je okriviti nekoga drugoga nego pokušati sagledati realnu situaciju s odmakom od svojeg prvobitnog mišljenja i bez predrasuda.

Kao mlađi svirao si i saksofon. Koliko ti je takvo glazbeno obrazovanje pomoglo u stvaranju trapa, ako je uopće pomoglo?

Sviram ga i dan danas, doduše ne toliko često kao nekada. Ne mogu reći da je odmoglo, ali koliko je baš cijela ta formalna glazbena edukacija koja ja trajala svega par godina pomogla oko ove hip-hop priče, stvarno ne znam. Trebao bih napraviti novu pjesmu u kojoj bih iskombinirao trepanje i sviranje saxophonea, pa bih onda i mogao reći da je pomoglo do kraja!

Nisi tipični reper koji je oduvijek bio fasciniran hip-hopom. Imao si svoj psihodelični rock bend Prazna Lepinja u kojem si bio saksofonist? Može li se takav žanr usporediti s ovime što danas radiš? Dozvoljava li ti više trap ili psihodelični rock u izražavanju svojih misli i melodija?

Od malih sam nogu slušao i pratio hip-hop kulturu, ali istina je to nije jedina glazba koju sam slušao. Prazna Lepinja je imala rasprodani trodnevni povratnički koncert u KSET-u prije pola godine, i evo prije par dana nastup pred više od 2000 ljudi na Zagreb Beer Festu, tako da Lepinja definitivno nije Prazna. Ljudi koji poznaju moj rad već su pronašli neke sličnosti, kojih i sam priznajem, ima, ali ne u tolikoj količini. Super mi je što mi obje brije pomažu bolje se izraziti na malo različite načine i nemam neki problem s priznavanjem toga.

Kako se opuštaš u slobodno vrijeme? Čime se baviš kada ne radiš na glazbi? Nekakvi hobiji?

Nemam baš puno slobodnog vremena, pošto sam u glazbi 0-24, ali kada uhvatim malo vremena, uživam u istim stvarima koje nam svima pružaju razbibrigu, neki film, knjiga, serija, što god. Opuštanje pronalazim u prirodi, šetnjama, kontemplaciji i različitim meditativnim i srodnim vježbama, ali nisam navikao biti previše opušten.

I za kraj, Hiljson je nadimak, no zašto si baš odabrao Mandelu kao drugi dio tvog umjetničkog imena? Ima li to možda veze s fakultetom na koji si išao ili je to sasvim neka druga priča?

Ukratko, ispod sunčanih naočala veliki sam optimist i volio bih da svi kolektivno počnemo uviđati da na kraju dana imamo samo jedni druge i da moramo već danas prestati tražiti razlike koje nas udaljavaju i uvidjeti sličnosti kojih je puno više i koje nas učvršćuju u zajedničkoj viziji bolje budućnosti za nas i naraštaje kojima ostavljamo naš planet.