Frontmen poznatog dubrovačkog benda Silente Tibor Karamehmedović ne staje s radom. Kada nije posvećen bendu ili samostalnoj karijeri, bavi se onim "dosadnim i predvidljivim", kako je on to sam rekao. Upravo zato se osvrnuo na pojedine dijelove karijere u razgovoru za RTL.hr povodom nastupa benda Silente u programu 'Glasno s Tvrđave' u produkciji RTL Musica. S obzirom na to da svakog četvrtka u Šibeniku možete otići po svoju glazbenu poslasticu, tako će i ovog četvrtka na centralnoj pozornici najvažnijih ljetnih koncerata ove godine, između ostalih, nastupiti i Silente (28. srpnja)

Za RTL.hr je detaljno ispričao kako je slučajno postao pjevač, a osvrnuo se i na samostalnu karijeru i mogućnost glazbene suradnje. S druge strane, 31-godišnji Karamehmedović se osvrnuo i na sam proces pisanja teksta (što radi njegov brat Sanin ) i uglazbljivanja pjesme, ali isto tako i na njihov najveći hit te koja je priča u pozadini, osvojene Porine i svoje slobodno vrijeme.

U jednom intervju ste izjavili kako ste sasvim slučajno postali pjevač. Možete li dan detaljnije ispričati kako je do toga došlo?
Da, i to dva puta! Prvi put 2007. kad nam je pjevač otišao na brod pa sam ostao pjevati dok ne nađemo nekog boljeg. (Imali smo par pokušaja s drugima, ali ništa dugotrajno). Drugi put je kad smo išli snimati prvi album 2012. Dali smo snimke Nikši Bratošu , ali on je htio da se nanovo otpjeva i snime violine. Naš pjevač tada je zbog familijarnih razloga na neko vrijeme otputovao na sjever Europe pa sam, eto, opet bio pjevač da nam ne propadne prilika u studiju, a i Nikša je jedini vjerovao da ja to mogu. Doduše tek nakon upoznavanja s Nikšom počinjem shvaćati što i kako želim zvučati pa je to tek tada počelo zvučati bolje.

Jeste li ikad razmišljali o samostalnoj karijeri ili ipak to ne bi bilo to bez cijelog vašeg benda?
Imam samostalnu karijeru, ali po pitanju se odmah vidi koliko uspješnu. Hvala svima koji prate i uskoro mi izlazi drugi album koji je mega.

Postoji li neka glazbenica ili glazbenik s kojim biste voljeli realizirati suradnju?
Nisam previše razmišljao o tome, koncentriran sam na Silente i solo albume.

Opišite nam proces u kojem nastaje jedna pjesma vašeg benda.
Probat ću ukratko pa možda to sve i zazvuči kao zabavan čin. Sani pošalje tekstove, ja ih čitam neko vrijeme, isprobavam razne cake, aranžiram ih stotinu puta, isprobam stotinu plugina, napravim 14 verzija i odlučim se za najbolju. Većinom pogodim i to je za mene dobra pjesma, a kako će proći s publikom to je neka luđa igra.

O čemu govori vaš najveći hit 'Terca na tišinu'?
Možda o kompromisima koje ljudi rade da bi nastavili voljeti nešto ili nekog u teškim uvjetima. Možda o nedokučivim visinama licemjerja kojeg ljudi imaju. Ili o samoj ljubavi koja ne treba govoriti da bi se izrazila. Možda su pjesme upravo to, ne govore ništa nego samo ono što mi čitamo iz njih. Ili neki dio nas kojeg ta pjesma probudi, ako uopće probudi išta. Tad je pjesma dobra. Poruke koje žele biti izrečene uspješnije prolaze kod književnosti, parola. Da pjesma može promijeniti nešto, već bi to napravile neke naše, i strane, sjajne pjesme.

Kada smo kod hitova, kako gledate na sve dobivene nagrade među kojima je i prestižni Porin? Daju li oni dodatan poticaj na stvaranje ili su s druge strane kao nekakav uteg koji podiže ljestvicu očekivanja u nedogled?
Pa ima uspjeha i bez Porina, ima neuspjeha i s Porinom. Naravno da je lijepo da te netko cijeni, ali ne treba svesti rad na to.

Kako provodite slobodno vrijeme kada se ne bavite glazbom?
Većinom se bavim glazbom, sve ostalo je dosadno i predvidljivo.