Ostalo

U djetinjstvu ostala bez stopala - danas hoda u štiklama!

Sretan završetak na prvi pogled tragične priče doživjela je Bojana. Prije deset godina dogodila joj se nesreća u kojoj je umalo ostala bez noge. Liječnici su joj prognozirali život u invalidskim kolicima, no ona se s time nije željela pomiriti

J.G.
23.04.2015 18:30

"Svi idu van, što je normalno, nose haljine, ali ja ne mogu. Jedino kad idem na more sa svojima gdje me nitko ne vidi od poznatih", požalila se Bojana Dukić .

Bojana hlačama skriva ožiljak na potkoljenici desne noge. Vječni joj je to podsjetnik na jednu večer prije deset godina kada je kao sedmogodišnja djevojčica sjela na prikolicu upaljenog traktora.

"Imala sam malo šire hlače, prikolica mi je uhvatila nogu i znači ja sam se tako okretala i sve mi je bilo smrskano. Tada je došao susjed i on me uzeo. Odnesao me u kuću na krevet, tata je zvao hitnu, ali se nije mogao sjetiti broja hitne. Ja sam rekla broj i hitna je došla ubrzo", prisjeća se Bojana.

Liječnici su brzo reagirali. Prvo su spojili krvne žile, a potom su joj na operaciji, koja je trajala 12 sati, u nogu ugradili mišić s leđa, šest centimetara kosti, žicu i 54 zlatne kopče koje sve to drže. Dok nije stala samostalno na svoje noge prošle su dvije godine!

"Stopalo je kraće pa zbog toga šepam, ne jako ali dosta. Koljeno mi je isto dosta nestabilno", kaže Bojana.

Ipak, to je ne sprječava da ponosno hoda u štiklama! Dapače, hod na visokoj peti ugodniji joj je. Danas teško priča o nesreći koja se dogodila tog kobnog dana. Pita se uvijek isto pitanje.

"Zašto baš ja? Neki kažu da je baš sudbina takva, ali ja mislim da to nije baš tako. Moja nepažnja je bila kriva", izjavila je Bojana.

U njezinim svakodnevnim borbama pomažu joj obitelj i prijatelji.

"Zna nekad reći da ne može više, da joj je dosta i da se ne može s tim nositi. Onda na kraju ipak odluči da može, da je hrabra i da može to izgurati", komentirala je njezina cimerica Mirela Habić .

Hrabra Bojana ide u treći razred medicinske škole u Koprivnici. Za razliku od neodlučnih vršnjaka, Bojana je davno odlučila što u životu želi biti. Dok je ležala u bolničkoj sobi.

"Htjela sam pomagati drugima kako su medicinske setre meni pomagale, liječnici isto. Jednoj medicinskoj sestri sam obećala da ću upisati medicinsku školu i evo to se otvarilo", priznala je Bojana.

Bojanu za četiri godine očekuje još jedna operacija, ona koja bi trebala izbrisati ožiljak. Tada će Bojana napokon i haljine početi nositi.