U slobodno vrijeme Dragan Dragičević je alpinist. Kada ne osvaja planinske vrhove, za kruh zarađuje perući stakla na najvišim neboderima u Hrvatskoj. Netko mora i to, pa smo mu odlučili pomoći oprati prozore na zagrebačkom neboderu visokom 86 metara.

A na pitanje koliko se često penje na takve visine, Dragan odgovara:

''Dosta, ali nije baš opet puno, možda 150-200 dana u godini, naravno ovisi o vremenu i o poslu. Nas smo četvorica ovu zgradu prali ukupno osam dana.

A kako izgleda spust sa zgrade.

''Nekada cijeli spust ne progovorimo ni jednu riječ, a nekad u spustu znamo čakulati po sat vremena, jer spust ti traje sat i 15, znači jedna linija'', kaže Dragičević.

O motivima koji ga tjeraju na penjanje na ogromne visine, Dragan jednostavno zaključuje: ''Nema tu posebnog motiva. Završiš srednju, zatim faks, a onda bi htio i zaraditi nešto novčića.''

Novac od pranja prozora često se troši na dodatna uzbuđenja, pa se tako Dragec penjao i po Himalaji, snijegu, ledu, sa skijama ili bez njih.

''Obožavam se penjati po suhoj stijeni, led, snijeg, skijati obožavam više nego more ili bilo što drugo!''

Dragecu i njegovoj ekipi biti u oblacima je svakodnevnica. Neki će reći da su otkačeni, neki da nisu normalni, no njima je to cijeli život. U konačnici, svi sretni. Oni jer vise, poslovnjaci jer su im zgrade čiste, a prolaznici, tek kad njih vide, shvate kako je samo nebo granica.

Više u video - prilogu.