Ostalo

U srcu Dalmatinske zagore: Kakvi su Imoćani zapravo?

Kažu da navodno nigdje nema toliko Mercedesa po glavi stanovnika kao u Imotskom. Kažu i da Imoćani imaju utjecaj u svim strukturama društva, i da nema pore u koju se nisu uvukli. Lukavi su, brzi i rođeni trgovci. Rašeljka Zemunović uputila se u srce Dalmatinske zagore i provjerila je li sve baš tako, ili su to neke priče iz prošlih vremena.

RTL
04.11.2013 18:21

Niti jedan grad u Hrvatskoj nije na sebe navukao toliko priča, viceva i predrasuda. Niti jedan kao Imotski. Početkom dvadesetog stoljeća ovim su poljima i brdima operirali prosjaci i sinovi, glumatajući i varajući naivni svijet. U međuvremenu je Matan završio u legendi, a ovdje danas žive Pivac, Gangster, Gluvo i još poneki maštoviti nadimak. Ali kakvi su Imoćani doista?

Raspodijelili su se po bolnicama, fakultetima, saboru i vojsci. Blizance Hrvoja i Tonija takav život nije nimalo privlačio. Oni su se nakon studija u Zagrebu vratili u srce Dalmatinske zagore.

O imotskoj snalažljivosti snimljena je kultna serija, a i danas kruže vicevi o njihovu domišljatom poigravanju s hrvatskim zakonima. Mijo je lokalni novinar i svjestan je da njegovi sugrađani nisu uvijek bili med i mlijeko.

Ruku na srce, nisu samo Imoćani ti koji na obližnjoj granici pokušavaju preveslati hrvatske čuvare zakona. A kad smo već kod granice sa susjednom BiH, Imoćani se čude što ih ostatak Hrvatske miješa s Hercegovcima.

Prva asocijacija na Imotski su Mercedesi. Oldtimeri i najnovija godišta: baš svako vozilo s ovim znakom pronašlo je mjesto u imotskim garažama.

I dok postoji vjerovanje kako sa svakog zvučnika u Imotskom trešti Thomspon, Hrvoje i Toni imaju potpuno drukčiji glazbeni ukus.

Još jedan imotski starosjedilac je i Grgo Nikolić. On svoj grad poznaje u dušu i itekako je svjestan slike koju Imoćani šalju u svijet.

Uz prirodne fenomene, Imotski se ističe po prekrasnim ženama čiju ljepotu, sudeći prema vicevima, Imoćani baš i ne znaju cijeniti.

Vremena su se ipak promijenila. Matanovi dvori su se urušili, Mercedesi završavaju na glomaznom otpadu, mladi iseljavaju. Država se fiskalizirala i granice postrožile. Samo ljeto napuni ove kamene ulice. Imotski se više ni po čemu ne razlikuje od ostatka Hrvatske.

Ne potežu više Imoćani veze po Zagrebu i Splitu. Bore se s recesijom i nezaposlenošću. Pa onda Imotama ne bi trebalo toliko zamjerati što se ponekad nostalgično i južnjački glasno prisjete imotske snalažljivosti, svojih Matana i ščapa, modrog i crvenog jezera.