Kad se Mišina pjesma selom ori, svi znaju da je Vlado Matić vani na jahanju. I čak da ga se ne čuje, ne bi bio nikakav problem pronaći koja je kuća navodno najvećeg obožavatelja Miše Kovača , barem u Međimurju, a možda i u cijeloj zemlji.

I Vladin konj Lordi je već zapamtio svaki Mišin stih jer se iz njegova grla ne može čuti neki drugi stih do onoga koji je prvo izišao iz usta njegovog omiljenog pjevača kojeg zna već dugih četrdesetak godina, a bio je na stotinjak koncerata.

Dvoje sad već iskusnih starih brkonja nije spojila samo pjesma, već sudbina. Mišo je imao tešku automobilsku nesreću, a Vlado je bio jedan od rjetkih ljudi u Jugoslaviji koji je mogao pronaći dijelove. Malo je trebalo da druženje preraste u veliko prijateljstvo.

Budući da Mišo sada rijetko nastupa, bilo je potrebno mnogo prijateljskih veza, zivkanja i lobiranja da bi se ovog Uskrsa pojavio u Čakovcu.

Nije on uvijek pjevao po arenama i stadionima. Ne, to su prije bili i koncerti po salama i vatrogasnim domovima, ali s pravom atmosferom, pa je na svirkama znalo biti vatreno, posebno kad se pjevalo usred zime.

Treba znati živjeti s nekime tko poput tinejdžera obožava nekog pjevača, ali Vladina supruga Jadranka na ove pjesme gleda kao na soundtrack njihova zajedničkog života.

Vlado je Mišinim pjesmama uspio zaraziti čitav ovaj dio Međimurja koje jedva čeka uskrsni koncert. I zbog pjesme i zbog ponovnog susreta dvojice prijatelja koji se jako dugo nisu vidjeli i imaju si mnogo toga za reći.