Kad se Mišina pjesma selom ori, svi znaju da je Vlado
Matić vani na jahanju. I čak da ga se ne čuje, ne bi bio
nikakav problem pronaći koja je kuća navodno najvećeg
obožavatelja Miše Kovača, barem u Međimurju, a
možda i u cijeloj zemlji.
I Vladin konj Lordi je već zapamtio svaki Mišin stih jer se iz
njegova grla ne može čuti neki drugi stih do onoga koji je prvo
izišao iz usta njegovog omiljenog pjevača kojeg zna već dugih
četrdesetak godina, a bio je na stotinjak koncerata.
Dvoje sad već iskusnih starih brkonja nije spojila samo pjesma,
već sudbina. Mišo je imao tešku automobilsku nesreću, a Vlado je
bio jedan od rjetkih ljudi u Jugoslaviji koji je mogao pronaći
dijelove. Malo je trebalo da druženje preraste u veliko
prijateljstvo.
Budući da Mišo sada rijetko nastupa, bilo je potrebno mnogo
prijateljskih veza, zivkanja i lobiranja da bi se ovog Uskrsa
pojavio u Čakovcu.
Nije on uvijek pjevao po arenama i stadionima. Ne, to su prije
bili i koncerti po salama i vatrogasnim domovima, ali s pravom
atmosferom, pa je na svirkama znalo biti vatreno, posebno kad se
pjevalo usred zime.
Treba znati živjeti s nekime tko poput tinejdžera obožava nekog
pjevača, ali Vladina supruga Jadranka na ove
pjesme gleda kao na soundtrack njihova zajedničkog života.
Vlado je Mišinim pjesmama uspio zaraziti čitav ovaj dio Međimurja
koje jedva čeka uskrsni koncert. I zbog pjesme i zbog ponovnog
susreta dvojice prijatelja koji se jako dugo nisu vidjeli i imaju
si mnogo toga za reći.
