"Prošlo je devet tužnih godina, ali ja ne mogu vjerovati da je toliko prošlo. Još uvijek imam neki osjećaj da će se on sad vratiti. Probdjela sam i ovu noć, kao i puno njih dosad, posebno na ovaj datum, nisam oka sklopila. Svi filmovi se vraćaju, sve divne uspomene...", ispričala je Janja Cocei poručila da vrijeme ne liječi rane.

"Svaki trenutak, sve me podsjeća na njega. Ovih dana sam išla češće na groblje. Svaki put nađem nešto, ne samo od ljudi tu iz Trogira, mogu reći iz cijeloga svijeta, dolaze i turisti preko ljeta ili ovi naši ljudi koji su vani. Puno njih traži Vinkovo počivalište i uvijek nađem nešto novo, ili nekog anđela ili cvijeće ili svijeće. Drago mi je da galjudi ne zaboravljaju", naglasila je.

Ispričala je i kako živi danas. "Majka i ja se snalazimo. Tu su i moj brat i njegova obitelj, njegove kćerke, nećaci i drugi nećaci... Živi se. Ima i dobrih susjeda i prijatelja. Kad si dobar s nekim onda uvijek imaš tu ruku koja će ti se pružiti".

Posljednjih godina pričalo se da bi čiovskimostmogao nositi ime Vinka Coce, spominjala seulicau Trogiru,bista...

"Voljela bih da netko drugi u gradu ima malo više sluha za to. Da ga oni malo više spomenu, da nečim obilježe njegovo ime, ali nisam u politici, nisam nigdje, nemam nekoga uza se da to gura. Neki su mi obećavali, ali eto, godine su prošle, nitko ništa ne poduzima. Vidim kako se radi, recimo, za Arsena, Olivera i tako, a ovdje nema nitko nekog smisla. Ostala su prazna obećanja, ali eto...", zaključila je Janja Coce u razgovoru.