Dok većina razbija glavu kako zgrnuti novac, Daniel se svoga odrekao. Prije dvanaest godina nepustio je posao kuhara. Sada nema niti novčića, a njegov dom su špilje Utaha. Na prvu gotovo uvijek etiketiran kao čudak, Daniel tvrdi, on je oslobodio čovjeka u sebi.

"Treba slobodno davati i slobodno primati, bez obzira na naš životni put. To je naša prava priroda koja postoji u svima", govori Daniel Suelo.

Preživljava samo od onoga što mu priroda nudi. Hrani se rakunima i vjevericama stradalim na cesti ili onime što nađe na otpadu. Hranu mu često daju stranci i prijatelji. Jedan od njih je Mark , koji je, fasciniran Danielovim načinom života o njemu napisao knjigu. Odmah je postala bestseler.

Ekonomski slom njega nije slomio, već ojačao. Novac mu nije mogao nestati, jer ga niti nema. No, vječni lutalica nije samotnjak. Uvijek će, kaže, naći vremena popričati s ljudima, pred kojima ne krije da ponekad život skitnice zna biti težak. Kada je u krizi okreće se vjeri.

Ista pitanja znaju si postaviti Joy i Damir . Bez struje, vode i krova nad glavom imaju, tvrde, mir u glavi. Žive u šumi kraj Siska, neopterećeni prostorom i vremenom.

Damir je odbjegli student likovne akademije. U tri godine koliko živi bez adrese, bio je na toliko adresa da im ne zna niti broj. Obišao je čitav svijet.

Sva imovina koju imaju ovim ljudima stane u jedan džep. Ali, više im niti ne treba. Prostranstvo prirode i prostranstvo uma, tvrde, dovoljno jeza sreću. Pa blago njima!