Nezaobilazno ime hrvatske modne i dizajnerske scene, žena koja je s grupom Gracija ostavila trag na domaćem glazbenom nebu, a njezino ime odzvanjalo je crvenim tepisima i u metropolitanskom području Los Angelesa, središtu filmske, glazbene i showbiznis industrije! Ako još uvijek ne znate o kome je riječ – dat ćemo vam još jedan mali hint – ''Moj je dragi najbolji, njega svaka cura voli jer on pleše Linđo, jer on pleše Linđo"! Sada je već i više nego jasno da u nastavku donosimo veliki intervjuu s talentiranom i cijenjenom dizajnericom i glazbenicom Matijom Vuicom. Oni koji je znaju opisat će ju kao ambicioznu i upornu osobu koja je iz male sredine stigla u veliki grad, a osobe koje su s njom surađivale dodat će da je veliki profesionalac za kojeg riječ nemoguće – ne postoji! U svom atelieru koji je smješten u srcu Zagreba, Matija nas je ugostila baš poput pravog domaćina, pitanja unaprijed nije tražila jer najviše voli spontane razgovore, a i ne postoji pitanje na koje etablirana umjetnica ne želi odgovoriti. Zato vam u nastavku donosimo intervjuu bez cenzure s nizom detalja iz njezinog života – od odrastanja u skromnoj obitelji u Metkoviću do dolaska u veliki grad i upoznavanja ljubavi svog života. Govorila je Matija i o poslovnom putu te trenutku kada se u svijetu mode njezino ime počelo izgovarati s poštovanjem.

''Glazba je oduvijek bila moja druga ljubav koju sam napustila kada sam shvatila da najveću ljubav možeš imati samo jednu, a ostale su samo pratnja. Dvije ljubavi nije dobro imati niti u poslu niti u privatnom životu. Nisam se mogla posvetiti glazbi istim intenzitetom kao što sam se posvetila modi. No, protekle dvije godine, kada smo imali mnogo vremena i mogli progovoriti na neki drugi način te pokazati da smo tu, da volimo život i da živimo, snimila sam dvije pjesme. Jednu pod nazivom ''U ovom ludom svijetu'', a drugu sam nazvala '"Nama dobra vremena dolaze''. Međutim, prije desetak dana Vesna Pisarović pozvala je Juricu Popovića i mene na svoj veliki koncert te nas zamolila da gostujemo s ''Linđom'', a to što sam tada osjetila na pozornici je nešto zbog čega ponovno razmišljam o novoj pjesmi. Biti na pozornici, obraćati se publici, dijeliti tu energiju s ljudima je nešto u čemu doista uživam. Volim svijetla pozornice i to je neminovno, a kada imaš priliku doživjeti tu energiju na pozornici, ma ostane to tinjati kao nešto što te uvijek vuče. Moguće je da se vratim u glazbene vode, već sam u debelim pregovorima sa svojim Jurom. Kaže mi nedavno u šali: ''Ostavila si me, sada radim za sebe'', ali izgleda kako neće tako još dugo jer već postoji jedna pjesma u ladici. Ne mogu reći da će to biti spektakularni povratak zbog kojeg ću imati brojne angažmane, ali nešto skromniji vremeplov, snimanje pjesama i spotova – da! To je ljubav koja se nikada nije ugasila", priča nam Matija Vuica.

Iako kažu da pravim hitovima vrijeme ne može ništa, ne možemo poreći da na pozornicu dolaze mlađe generacije s drugačijim pristupom i radom, a često i motivima. U posljednjih desetak godina na prste dvije ruke možemo nabrojati hitove koji su proizašli iz domaće glazbene industrije, a Matija Vuica otkrila nam je kako gleda na modernu glazbu i mlade glazbenike na kojima, kako kažu, svijet ostaje.

''Pratim mlade glazbenike, neke djevojke koje grade svoje ime u svijetu glazbe su čak nedavno dolazile kod mene po haljine. Na Vesninom koncertu neke od njih su mi prilazile i bile u čudu jer nisu mogle vjerovati da se netko i nakon 40 godina karijere na pozornici ponaša kao da je s njom rođen. Iznenadilo ih je i to što imam istu energiju kao na početku. Objasnila sam im kako današnje generacije imaju neke druge pjesme i donose neke druge emocije. Mi smo se na pozornici ponašali tako da smo ekspresiju dočaravali na sve moguće načine, a mladi to danas rade na neki svoj način. Nova su vremena. Događaju se pjesme koje očito ne mogu potrajati, Linđo iduće godine slavi 30 godina. O tome neću niti pričati. Današnjim pjesmama nedostaje ono nešto zbog čega ćemo ih slušati i za pet godina, baš kao što danas rado slušamo mnoge pop-rock hitove iz nekih prošlih vremena. Naravno, ne generaliziram, neke će poživjeti jer su vječne'', kaže.

Tu ćemo na kratko zapostaviti glazbu i vratiti se četrdesetak godina unatrag. U doba kada je još uvijek postojala Jugoslavija, u Matijin rodni Metković kojeg danas, zbog ludog ritma i brojnih poslovnih obaveza, sve rjeđe posjećuje. Imala je samo dvadeset godina kada je napustila obiteljsku kuću, majka je imala samo jednu želju - da njezina kćer završi fakultet, ali Matija je imala nešto drugačiji plan. Kada je stigla u Zagreb zaljubila se na prvu! I upravo u njemu nastale su njezine prve pjesme, kreacije, revije, prijateljstva i ono najbitnije, ono što pokreće svijet – ljubavi! Točnije, ljubav jer je Matija cijeli svoj život voljela samo jednog čovjeka, glazbenika Juricu Popovića koji je, priznaje nam, njezina jedina i najveća životna podrška.''Nikada nisam imala veliku financijsku podršku roditelja, uvijek su mi pomagali onoliko koliko su mogli. Dolazim iz radničke obitelji. I Jure i ja, i naši bivši članovi sastava. Ranih 80-ih godina nismo mogli dobiti nikakvu financijsku podršku, ali svirali smo puno. Bilo nam je bitno nastupati, a novac nam nikada nije bio prioritet. Danas svi razmišljaju kako moraju napraviti hit zahvaljujući kojem će zaraditi novac, a mi smo to radili iz ljubavi. Prije si imao samo jedan televizijski kanal preko kojeg si mogao promovirati svoj rad. Današnja djeca imaju komercijalne televizije, magazine, društvene mreže zahvaljujući kojima preko noći možeš postati zvijezda. Nije problem postati zvijezda, problem je ostati zvijezda. Drugačije su startne pozicije. Tih 80-ih smo nastupali svugdje po bivšoj Jugoslaviji i smatram da su i drugi bendovi koji su startali tih godina ulazili iskreno u ovaj posao, bez novca na računima. Nije nam niti trebala, možda su neki glazbenici imali roditelje koji su ih mogli pogurati u neke kanale, ali mi nismo imali tu sreću. Ipak, sreću smo na kraju dočekali jer smo sami uspjeli", prisjeća se Matija s osmijehom na licu pa nastavlja:

''U djetinjstvu sam maštala o tome da ću, vjerovali ili ne, postati pilot. Nemojte me krivo shvatiti, nikada nisam htjela biti stjuardesa već me baš zanimalo upravljanje zrakoplovom. Oduvijek sam maštala i da moj posao ima veze s putovanjima, možda je to posljedica toga što dolazim iz malog mjesta, a možda zbog toga što u djetinjstvu nikada nisam imala budžet za otići u neku drugu zemlju. Sve što sam otkrila dogodilo se nakon što sam se preselila u Zagreb. Egipat i Kairo su moje dvije najdraže destinacije. Jurica i ja smo otišli nakon onog velikog pokolja u Kairu iako su svi objavili preporuku turistima da ne putuju. Mi smo ovako ludi, to zacrtali i put pod noge. U Kairu smo potom snimili dva spota, a čak sam i kreacije šivala tamo. Bilo je to jedno predivno iskustvo, ma meni je pustinja bila poput Jadranskog mora", priča nam Matija.

Život je satkan od lijepih, ali i teških trenutaka i toga postanemo svjesni najčešće kada se one najcrnje dogode. Iako iza sebe ima mnogo velikih i lijepih trenutaka, njezin život, nažalost, obilježile su i dvije velike tragedije. Te kobne 2003. godine izgubila je majku i brata, a da u tim, najtežim trenucima, nije imala podršku svog partnera Jurice, Matija ni danas ne zna kako bi ''izgurala'' taj mračni period. ''Imala sam vrlo tragične obiteljske trenutke. U jednoj godini izgubila sam brata i majku, a 2003. godina je najgore što mi se ikada dogodilo. Jednostavno, tako nešto se više nikada ne može ponoviti. U tom periodu sam duboko pala i nakon toga to sam negdje spremila duboko u srce. I to tu stoji zauvijek. Da nije bilo mog Jure, koji je na neki način moj guru, ne znam kako bih izdržala", kaže Matija koja je prvu kreaciju napravila za svoj koncert. Novca za skupocjene haljine kakve dolikuju velikim pozornicama nije imala pa joj je šivaća mašina postala najbolja prijateljica.

''Mislim da sam prvu kreaciju napravila za svoj koncert u klubu Kulušić. Tu haljinu imam i danas. Još u djetinjstvu sam maštala na veliko, a bila sam djevojčica koja je zacrtala puno velikih stvari. Nešto od toga je uspjelo, drugo nije, treće se pretvorilo u nešto četvrto. Znala sam da ću u nekom polju uspjeti, ali tada još uvijek nisam znala gdje će me život odvesti. Pogotovo u mladosti kada sam puno više pjevala nego kreirala. Kada ovako vraćam filmu u glavi, shvatim da sam zapravo cijeli svoj život radila samo ono što volim bez opterećivanja. Nikada nisam razmišljala o tome hoće li se moje haljine kupovati ili drugima svidjeti, ali sam znala da ako radim najbolje što znam – ljudi će me prepoznati", priča. I prepoznali su! Matija je danas jedna od najcjenjenijih i najpoznatijih domaćih dizajnerica koja dokazuje da je u životu sve moguće ako si dovoljno uporan i vrijedan. Iako se suočila s nekim teškim životnim trenutcima, za Matiju riječ odustati nikada nije bila opcija.

''Ne sjećam se da je postojao period kada sam htjela odustati. U mladosti možda nisam imala novac za materijale, ali sam puno radila i u tome uživala. To je za mene bila igra, baš kao što je i život svojevrsna igra koju trebaš kanalizirati na pravi način. Nedavno je možda bila jedna kriza zbog pandemije pa mi je u jednom trenutku prošlo kroz glavu – ''čemu sve ovo ako će nas držati zatvorene u svoja četiri zida?''. No, to kod mene traje punih pola sata, lupim si šamar i krenem dalje. Nisam htjela odustati, ali nikada sebi nisam niti rekla ''uspjela si''. Ne volim laskanja i smatram da je život satkan od puno malih uspjeha kojima nema kraja. Nikada nisam radila velike planove, idem korak po korak bez preskakanja stepenica cijeli život. Svaki put kada se nešto veliko dogodi samo kažem ''bravo i idemo sada dalje ostvariti još jedan cilj''. Sjećam se trenutka kada smo poslali jednu kazetu zagrebačkom JURM-u. I onda, vjerovali ili ne, nazvali su me Poletovci, rekli da je glazba odlična, a ja sam tada prvi put doživjela da mi se netko divi. To je bio trenutak kojeg se često prisjećam", rekla nam je dizajnerica koja u životu ima samo jedan strah, a to je strah od potresa. Njezin atelier nalazi se u centru Zagreba te je tijekom zagrebačkog potresa djelomično i uništen pa je Matija prije nešto više od dvije godine razmišljala i preseliti svoje malo carstvo, ali kako nije našla ništa bolje, odlučila je renovirati svoj prostor i nastaviti stvarati u srcu Zagreba.

"Preživjela sam rat, radila sam na ratnom radiju, odlazila sam na terene, intervjuirala vojnike, živjela sam s tim normalno. No, potres mi je ostavio traume. Onaj zagrebački me posebno pogodio i dugo je trajao taj PTSP, a tek nedavno sam se oporavila i krenula normalno živjeti. Radim u zgradi koja je stara 300 godina, nakon drugog potresa mislila sam da trebam odseliti s Trga Bana Jelačića, ali nisam našla ništa bolje. Hodala sam gradom, gledala prostore, a onda sam shvatila da sam na najljepšem mjestu na svijetu – u srcu Zagreba. Ovaj prostor ima divnu energiju i osjećam se kao kod kuće tako da sam ga renovirala i ostala u njemu", kaže. A kakav bi to životni intervju bio, a da se ne dotaknemo njezine najveće ljubavi, podrške, prijatelja i partnera - Jurice Popovića. Više od 40 godina jedno drugom najveća su podrška, zajedno su prešli brojne prepreke i uvijek čvrsto stajali jedno uz drugo. Kako su javne osobe teško nam je bilo povjerovati da među njima nikada nije bilo ljubomore, a pravu istinu otkrila nam je, naravno, Matija.

''Klasične ljubomora o kakvoj su mi pričale prijateljice nikada nije bilo. O tome više i ne pričam, ovo je prvi put da me netko to pitao. Dok sam bila klinka, neka doza ljubomore je postojala, ali među nama je otpočetka stvoreno povjerenje i tolerancija. Povjerenje znači – otiđi gdje god hoćeš, neću te gnjaviti! Nikada nisam pogledala njegov mobitel, nikada ga nisam pitala 'kada ćeš doći' i to je bilo obostrano. On je oduvijek pratio moj tempo, a pogotovo sada jer bez tog njegovog ''kulerstva'' ja ne znam gdje bih bila, vjerojatno bih pregorjela. Mogu glasno i jasno reći da je on jedina osoba koja je moja prava podrška cijeli moj život. Moji roditelji, nažalost, nisu doživjeli moj modni uspjeh, a dok je majka bila živa uvijek mi je samo govorila : ''Hajde ti završi taj fakultet''. Danas ljudi brzo odustaju, ne daju dovoljno šansi niti sebi niti drugoj osobi''. Maltretiranje ne dolazi u obzir, ali primjerice različiti stavovi samo mogu oploditi neku vezu. To nikako ne može biti razlog prekida", dodaje.

Vratimo se na kratko na Matijine poslovne uspjehe. Njezino ime izgovarale su voditeljice na prestižnoj dodjeli nagrada Oscar, kreacije su nosile svjetske face, a nema domaće zvijezde koja nije poželjela zablistati u njezinoj haljini. Na pitanje je li joj žao što se više nije probila na svjetskoj modnoj sceni, Matija nam je kroz šalu odgovorila - ''pa imam još 40 godina ispred sebe''. ''Možda da nisam podrijetlom iz malog grada i možda da sam imala veću podršku, neke druge stvari su se mogle ostvariti. No, nije mi žao jer imam još 40 godina ispred sebe (smijeh). Nikada ne bih odselila na drugi kraj svijeta i tamo gradila karijeru, imala sam trgovinu u Australiji koji je zatvoren tijekom pandemije jer je bio u sklopu hotela, u Austriji se otvorio u vrijeme najžešće pandemije i još uvijek ne znam što će biti s tim. U ovom poslu je teško uspjeti. Puno puta su u moj atelier dolazile djevojke s Tekstilno-tehnološkog fakulteta po savjete, a ja bih uvijek rekla da prvo kupe šivaću mašinu, sašiju tri haljine i dođu kod mene– nikada se nitko nije vratio. Naučila sam šivati iz potrebe da imam nešto i hvala Bogu da je to tako bilo, da nisam bila uporna i samouka ne bih danas ostvarila sve ovo", priznaje.

I za kraj smo ju zamolili za jedan modni savjet, a ako mislite da svaka žena u svom ormaru treba imati ''malu crnu haljinu'' gadno ste se prevarili. Barem tako tvrdi Matija Vuica. ''Danas si neke komade mogu priuštiti, nekada nisam imala novca za baš ništa, a opet sam imala što za odjenuti. Ne treba odjeću bacati i to smo do sada trebali shvatiti. Toliko se sve vrti u krug i vraća se taj retro stil. Svi pričaju retro je sada u modi, a ja kažem – retro je uvijek u modi! Mediji često pišu kako svaka žena treba imati malu crnu haljinu i baloner koji je popularan baš ove sezone. Žene, to vam ne treba, trebate imati samo ono što se vama sviđa. Ako su ove sezone u trendu, primjerice, žarke boje, izaberite boju koja vama odgovara. Ne postoje modna pravila već samo modni prijedlozi. Ako si možete priuštiti uvijek je dobro imati kvalitetnu torbu i cipele, a ovo sve između će pokriti ta priča", kaže Matija. Na posljednje pitanje koje je glasilo ''u ormar koje svjetske face bi voljeli zaviriti?'', žena s čak 11 ormara i više od 100 pari štikli nakon nekoliko sekundi razmišljanja odgovorila je kratko i jasno: ''Ma Madonnin''.