Bivša pjevačica i voditeljica Vlatka Pokos prije nešto manje od pet godina odlučila je napustiti Hrvatsku te stvoriti novi život u dalekoj Kanadi. U tome je i uspjela. Danas živi životom o kakvom mnogi maštaju i i bez obzira na to što je napustila granice Lijepe naše, Vlatka i dalje otvoreno priča o raznim problemima koji, kako kaže, uništavaju Hrvatsku. Od najranije dobi, kroz školovanje, djeca, priča nam Vlatka, gledaju kako im roditelji prijetnjama i mitom osiguravaju dobre ocjene pa shodno tome dobivaju 'nakaradne' ideje o tome kako društvo treba funkcionirati. Naravno, tu je problem i korupcija jer, tvrdi, suci i kriminalci sjede za istim stolom dok obrazovani ljudi odlaze puniti blagajne strancima.

Jeste li ikada požalili zbog svoje odluke?

Nikada nisam požalila zbog svoje odluke, čak ni u najtežim emotivnim trenucima koje sam imala tijekom prve dvije, izuzetno teške, godine. Po prirodi sam vrlo uporna i marljiva osoba, ne volim ostavljati stvari nedovršenima. Uostalom, bila sam svjesna da moram ostati barem pet godina u Kanadi da bih mogla odlučiti želim li ostati ili ne. Uskoro se blizi moja peta godišnjica i mogu vam reći da sam se odlično prilagodila ovdašnjem načinu života, zadovoljna sam i sretna. Jos uvijek je prisutna nostalgija,ali mislim da je to normalno i da će mi uvijek nedostajati one lijepe stvari iz Hrvatske koje volim. Postoje i neki planovi o povratku u Europu da budem bliže prijateljima, obitelji i mom najdražem moru. Čovjek može biti jako usamljen u SjevernojAmerici, a pandemija je samo pojačala taj osjećaj.

Koja je najveća prednost života u Kanadi, a kojau Hrvatskoj?

Najveća prednost života u Kanadi je super uređeno i stabilno društvo u kojem se osjećate sigurno i zastičeno, čak i kao imigrant. Visoki životni standard, puno mogućnosti, odlične zarade. Korupcija je svedena na minimum i uopće je ne osjećate ni u kojem segmentu života. Nepojmljivo za hrvatske uvjete gdje je korupcija prisutna na svakom koraku, dio je naše kulture i mentaliteta. Ja ovdje nisam praktički nikog poznavala i sama sam bez problema našla posao te napredovala isključivo zahvaljujući svojoj sposobnosti. To ne znači da radim svoj posao iz snova, ali odlično zarađujem i imam puno planova za budućnost.

Prednost života u Hrvatskoj je svakako vrlo ugodna klima i blizina predivnog mora. Uopće, u Hrvatskoj se živi vrlo opušteno u smislu društvenog života koji je vrlo intenzivan. Ljudi imaju manje novca, ali je nas način života hedonistički. I doista smo blagoslovljeni ljepotom zemlje koja je malena, ali vrlo bogata u svakom pogledu. Nedostaje nam jedino pameti.

Žalite li ikada što ranije niste napustili Hrvatsku?

Ne mogu reći da stvarno žalim, ali čini mi se da sam izgubila nekoliko godina očekujući izvjesne promjene, kako u mojoj karijeri tako i u društvu općenito. Međutim, to se nije dogodilo i donijela sam tešku odluku o novom početku u srednjim godinama života. Bilo je jako teško ostaviti iza sebe sve što sam radila cijeli svoj život, ali nisam imala drugog izbora. Nema smisla žaliti ni za čim jer i osoba i okolnosti moraju biti zrele za duboke promjene.

Moj bi život sigurno potpuno drugačije izgledao da sam imala hrabrosti otići na Zapad puno ranije, što su mi oduvijek savjetovali moji prijatelji u inozemstvu. Danas sam sigurna da sam mogla imati sjajnu karijeru u, recimo, Italiji. Ali, ja sam toliko puno očekivala od Hrvatske; velika zabluda!

Koji bi savjet dali mlađim generacijama? Trbuhom za kruhomili pokušati sreću pronaći u granicamaLijepe Naše?

Ne bih se usudila nikome davati savjete jer je svaka situacija specifična i nije svima u Hrvatskoj loše. Savjet se daje samo kad je zatražen. Mogu podijeliti svoje iskustvo i preporučiti mladima da se svakako školuju u inozemstvu i iskušaju i drugačiji svijet pa onda odluče što žele učiniti sa svojim životom. Mislim da je jako bitno dobiti drugačiju perspektivu jer mladi u Hrvatskoj odrastaju u jako nezdravoj atmosferi, prožetoj korupcijom na svim razinama. Od najranije dobi, kroz školovanje, gledaju kako im roditelji prijetnjama i mitom osiguravaju dobre ocjene i dobivaju sasvim nakaradne ideje o tome kako društvo treba funkcionirati. Okolina ih učida se sve može "srediti" i da ne treba vrijedno i pošteno raditi za svoj uspjeh već biti "snalažljiv" i imati veze. Na taj način se nastavlja začarani krug korupcije i sve je teže provesti temeljite promjene. Bez temeljitih promjena, nema budućnosti u Hrvatskoj.

Smatrate li da ljudi vjeruju da se nešto može promijeniti ili su jednostavno digli ruke?

Zadnji lokalni izbori su pokazali da su promjene moguće i da su glasači zasićeni s istim korumpiranim i kompromitiranim političkim opcijama, te glasaju za neke nove i drugačije ljude. To se pokazalo u Zagrebu i Splitu te mnogim manjim sredinama poput Oroslavlja. Znači, nade ima i jako sam sretna zbog toga. U Hrvatskoj postoje briljantni ljudi koji su gurnuti u zapećak ili se ne žele baviti politikom. Pokazalo se da politici uglavnom gravitiraju osobe sklone lopovluku i kriminalu jer se zločin ne kažnjava niti dovoljno brzo, niti dovoljno oštro. U Hrvatskoj je veliki problem i nedovoljna razina obrazovanja i kvalitetne informiranosti. Što su ljudi obrazovaniji teže je njima manipulirati i bolje su upoznati sa svojim pravima.

Što mislite – zbog čega mladi najviše napuštaju Hrvatsku?

Sigurno su primarni ekonomski razlozi jer osnovni preduvjet za dostojanstven život je ekonomska neovisnost i sustav u kojem se cijeni i pošteno nagrađuje rad. Jednako bitan razlog je i osjećaj nepravednog društva u kojem uspijevaju podobni i korumpirani, a ne pošteni i sposobni. Društva u kojem ne funkcionira pravosuđe, u kojem su kriminalci i suci za istim stolom. Nije se ova totalna erozija društva, moralna i ekonomska propast dogodila preko noći; ona se dogadja već tri desetljeća i mnogi su izgubili nadu da će se ikada neštopromijeniti. Ja ih ne krivim jer sam se i sama tako osjećala. Dodala bih da ne odlaze samo mladi; odlaze i ljudi u srednjim godinama, čitave obitelji.

Hrvatska je među najkorumpiranijim državama Europske unije. Koliko je taj problem utjecao na Vas?

Korupcija ubija u doslovnom i prenesenom značenju; korupcija je opustošila Hrvatsku i otjerala mnoge vrijedne ljude. Moja situacija bila je vrlo specifična, međutim i ja sam bila žrtva korupcije; sustav me kao zlostavljanu ženu ni na koji način nije zaštitio i uništena mi je egzistencija, a primitivno, osuđivačkodruštvo se naslađivalo.

Jedna od karakteristika našeg društva je neprestano kopanje po prošlosti. Prošlost se ne može mijenjati, ona je konačna. Iz nje treba nešto naučiti, ako je moguće, i gledati naprijed. Trenutno sam u vrlo pozitivnoj životnoj fazi, ovdje sve normalno funkcionira, posvećena sam radu i odlično zarađujem! Osjećam se sjajno i puna sam energije. Nadam se da ću uskoro hrvatsku javnost, barem one koji me vole, razveseliti pozitivnim i lijepim glazbenim vijestima!