Lokacije koje se smiješe s razglednica milijune turista mame u sunčani Rio de Janeiro. Ali postoje i ona druga mjesta, o kojima se govori ispod glasa. Favele su leglo kriminala i trgovine drogom, a mi vas vodimo baš tamo. Pretrpana Rocinha najveća je ne samo u Rio de Janeiru, već u cijelom Brazilu. Gotovo 70 tisuća ljudi nabijeni jedni na druge žive povezani kao jedna obitelj.

"Mi nikad ne govorimo da živimo u faveli, već u zajednici. Ovo je dio projekta otkupljivanja domova u Rio de Janeiru. Sredstvima koja je skupila moja je baka u ovoj ulici izgradila prvu kuću u ovoj faveli", rekao je Julian .

Ovdje nema cesta. Samo jedna ulica i milijarde uskih prolaza koji su dio nepreglednog labirinta.
Većina stanovnika nikad nogom nije kročila u ove favele jer su jako opasne i na jako zlom glasu.

Tek u zadnjih godinu ili dvije postalo je koliko-toliko sigurno prolaziti ovim uskim uličicama. Zato što je prije dvije i pol godine policija očistila Rocinhu. Dvije tisuće posebno obučenih policajaca blokiralo je naselje i krenulo u čišćenje.

Mnogi su do zuba naoružani dileri pali i snage reda danas neprestano patroliraju ovim uličicama u koje prije gotovo nisu smjeli ni ući. A one su doista žive. Tu se na svakom koraku radi i trguje, a nas je loš miris doveo do štanda s mesom na kojem po vrućini gazdarica tjera muhe.

"U danu obično prodamo mesa u vrijednosti od 300 reala. Nedjeljom je ovdje tržnica i tada prodamo mnogo više", kaže mesarica Joyce .

U nabacanim favelama žive radišni ljudi koji se u grad spuštaju u potrazi za poslom. Kad je Rocinha postala otvorena za turiste, umjetnici su došli na svoje.

"Ovdje staju ljudi koji dolaze iz Europe i iz svih drugih dijelova svijeta. Kako se približava Svjetsko prvenstvo, dolazi sve više turista", kaže umjetnik Luciano .

U ovakvoj nabacanosti i zbijenosti pravo je čudo što se kuće ne ruše poput domina. Vozači s motorom i prikolicom uspijevaju se provući tamo gdje nitko drugi ne bi pokušao niti biciklom.

Život u faveli je težak, ali ljudi uspiju zaraditi i više nego dovoljno za život, pa tu i tamo pronađu razlog za sambu i smijeh.

"Počeo sam svirati prije 11 godina kad sam došao na ovaj pločnik, a nisam si mogao priuštiti ni ručak. Na svojoj sam gitari svirao pola pjesme Djevojka iz Ipaneme i zarađivao sam 30 reala. Do danas sam prodao 30 tisuća CD-ova diljem svijeta, sve s ovog pločnika. Pjevam, sviram i smijem se", kaže glazbenik Elizeu .