Kako to inače biva s koncertima u &TD-u, većina nas došla je pogledati Woven Hand čisto da malo sadržajnije ispuni utorak navečer, a pri izlasku
iz dvorane trudili smo se shvatiti što nas je to upravo "pogodilo".

Zagrebačka publika već odavno vjeruje ekipi iz Kulture promjene pa je bend kojeg većina čak i pasioniranih pratitelja alternativne rock scene zna tek kao "novi projekt onog tipa iz 16 Horsepower" održao već drugi rasprodani koncert. Potpuno zasluženo, jer su Woven Hand bez ikakve dvojbe jedan od najvećih malih bendova na svijetu.

David Eugene Edwards i njegova ritam-sekcija dotaknuli su sva ključna mjesta tamne strane rocka i naizmjenično se pretvarali u Caveove Bad Seedse, Bauhause, americana mračnjake ili najtmurnije darkere osamdesetih.

Edwardsov nevjerojatno snažan vokal djeluje kao zaseban instrument pa Woven Hand često zazvuči mnogo moćnije od tipičnog rock trija, a iako većinu pjesama grade na staru foru tihe strofe i razornog refrena, koncertgotovo da nije imao slabog trenutka.

Mistične, istovremeno uznemirujućeružne i neodoljivo lijepe pjesme Woven Handupriskrbljuju status nasljednika Joy Divisiona, što su i potvrdili završivši nastup obradom "Heart And Soul". Zapanjujuće, po razini tjeskobe i glazbene drame uspjeli su nadmašiti čak i pokojnog Iana Curtisa.