Nije Budimpešta i nije "Sto romskih violina", ali je zato Baranja i 60 kafanskih svirača. Šestu zimsku burzu u Karancu, pretvorili su u još jedan nezaboravan tulum.

"Kad se mi skupimo ovdje onda valjda i proljeće konačno kreće, čim se Cigani svirači okupe", kaže Stevan Majstorović Pišta.

Ugovaranje gaža palo je u drugi plan, svirače i goste ponijela je pjesma. Ovi iskusni svirači znaju kako pogoditi žicu. Kad se čaše dignu u zrak, uz vino poteku i novci.

"Može se prehranjivati obitelj, može se i steći nešto, može se napraviti u životu svašta", priznaje kafanski svirač iz Baranje Ilija Petrović Pajo.

S harmonikom ili tamburom, mnogi su izgradili kuće. Suho zlato znali su dobiti za samo jednu pjesmu.

"Znam da je prije nekoliko godina čovjek došao i deset tisuća kuna stavio za dvije pjesme", dodao je Stevan Majstorović.

Ne čudi onda što je među kafanskim stolovima sve veća gužva.

"Jako puno nas ima, cijela Hrvatska, svi sviraju, svi pjevaju i ne možemo disati jedan od drugog", kazao je Bogoljub Petrović.

No, ne zarađuju svi jednako. Novcem se najviše kite romske harmonike. I dok većinu građana pustoši kriza, još ima džepova dovoljno dubokih za svirače.

"Ja mislim da nema nekoga iz politike iz privrede iz nečega, a da mi nismo išli svirati", tvrdi Pišta, a Pajo dodaje: svirao sam jako, i našim operskim pjevačima, i sviračima, svirao sam i Mamiću!

"Zdravko je super. Mislim da Zdravko stvarno voli, voli kavanu, voli svirače, jednostavan je, te pjesme koje voli to ga odmah raspoloži, on prepoznaje svirače", nadovezao se Pišta.

Više pogledajte u prilogu.