Tako to obično biva svake godine u ovo blagadnsko vrijeme: krcat obiteljski stol koji je dobro opremeljen izdašnim količinama fine hrane, i sve dobro začinjeno kojom kapljicom domaćeg vina! Uvijek ista priča: uživamo u obilju hrane dok se doslovno ne prejedemo. Kada pomislimo da više u nas ne stane ni mrvica, rebra se nekako čarobno razmaknu i tada navalimo na još! Jedno pitanje je vječno: zašto toliko jedemo za Božić?

Crkva poručuje, upravo se ono najvažnije za Božić zaboravlja.

"Ne bih podcjenio ni prirodu ni tijelo koje treba, ali bi trebalo imati razboritosti. Da čovjek malo razmisli, čekaj, gdje je bit? Čemu se slavi Božić, kako se slavi Božić, ta nutrina bi trebala biti ispunjena, jer to je moja bit", kazao je mons.Zvonimir Sekelj, župnik Sv. Blaža.

Stručnjaci, pak tvrde - nakon prekomjernog uživanja u hrani - treba se kretati! To naravno ne radimo, osim što se prošetamo do kauča.

"Još je gore ako smo društveno aktivni, a mi smo aktivni sjedilački, premještamo se kao ptice selice od jednog stola do drugog i nastavljamo jesti istu veliku količinu. Tijelo to ne može potrošiti na nikakav način jer blagadansko uživanje podrazumijeva sjedenje, a ne plesanje, nitko ne trči i ne skače, nažalost", izjavio je Branimir Dolibašić, nutricionist.

Uz bombaridranje hranom, da se oduška i kad je riječ o alkoholu.

A tko uopće može zaustaviti sebe ispred prepunog tanjura? Utjeha, barem, nekakva, postoji.

"Ti miomirisi hrane, začini, šećer u prahu, miris nekog pečenog mesa to su zapravo stari, stari mehanizmi na koje nijedan čovjek neće ostati imun jer naš centar za ugodu jednostavno radi isto kod svakog čovjeka, on traži masno I traži slatko da bi odbio svoju traženu ugodu, osjećaj ugode, ali to ne znači da mi na svaki takav poziv trebamo odgovoriti", dodaje Dolibašić.

Većina bi trebala izgovoriti odlučno "NE!" prekomjernim količinama hrane i alkohola u ovo božićno vrijeme. Samo rijetki u tome uspijevaju. Onda, naravno nastupi ono prije spomenuto - obvezna fizička aktivnost! Poznato, zar ne?