Praznovjerja je u našim krajevima, kao i uostalom, svugdje u svijetu, bilo oduvijek.

"Čula sam priču da vrane donose nesreću kad se pojave oko kuće, znalo se ljudima događati kada ugledaju vranu, da se uskoro dogodi neka nesreća u obitelji – smrt. Slušala sam i priče vezano za djecu, kako se mala djeca ne smiju iznositi iz kuće iza zalaska sunca jer mogu jednostavno proplakati i od toga umrijeti. To se događalo i to sam slušala od svoje bake", tvrdi Mara Čavar.

Kada crna mačka pređe preko puta to je nesreća. U džepu uvijek trebamo imati malo soli protiv uroka. Nije loša ni glavica češnjaka. A razbijemo li ogledalo pratiti će nas nesreća punih sedam godina. To su samo neka od uvriježenih praznovjerja.

''Staro zavjetni herbrejski izraz za praznovjerje jest ništa – nepostojeće. Dakle netko tko vjeruje u nepostojeće u ništa", tvrdi svećenik Josip Marcelić.

Crkva ima svoje tumačenje i jedino koga bi se trebalo bojati jest. No i unutar tih zidova postoji nešto čime se odbijaju zle sile.

"Blagoslovljena voda je druga stvar, blagoslovljeno ulje je treća stvar, blagoslovljena krunica i tako dalje... S njima gospodin Bog ima neku povezanost snage, a ove druge stvari mogu sile zla iskoristiti", nastavlja fra Marcelić.

"Narodna vjerovanja kažu da u snu možemo saznati tko nam je suđena osoba. Jedino što trebamo napraviti jest prije spavanja uzeti jabuku oguliti koricu. Jabuku naravno pojesti, potom koricu zamotati u salvetu i staviti pod jastuk. Otići spavati, a u snu će nam se prikazati osoba koja nam je suđena"

Nije bitno koje smo vjere ali većina je sretna kada nas svrbi lijevi dlan jer to su vjerovanja da bi novac trebao uskoro doći upravo u naše ruke.

"Kada ti je gost bio nepoželjan ili neugodan, po odlasku za njim bi se trebalo proliti sić vode i to je bio znak da perem sve ono što si mi ti ostavio u mom domu kao nešto negativno", kaže Lidija Šegvić.

No osim crnih primisli u Dalmaciji su kroz povijest bile popularne i dobre vile, tvrdi Šegvić.

"Ono što je čovjek naučio prepričao je jedan drugom, on trećem tako da to prelazi s koljena na koljeno i moguće je da dolazi iz takvih toplih atmosfera kojih zapravo više nema", tvrdi povjesničar Tonči Šitin.

Pričanjemuz vatru i obiteljskim druženjem daleko od modernih tehnoloških dostignuća priče su dobivale stvarnu dimenziju u koju bi malo tko posumnjao, a upravo na taj način rađala su se i praznovjerja.

"Sam taj odsjaj od vatre na zidovima, čuješ buru koja puše kroz procjepe od drvenih vrata, pucketa - ne znaš je li to u priči ili ne. Dramaturgija je bila na vrhuncu", prisjeća se Lidija.

Praznovjerje se rodilo iz straha i neznanja. Svakim novim stoljećem sve ga je manje, no teško će se posve iskorijeniti. Iako u vremenima u kojima živimo, postoji nešto čega bismo se trebali bojati više od mačaka, vrana i duhova.

''Ja se bojim samo ljudi i ničeg više'', zaključila je Marija Bilić.