Ovako zvuče ponos i prkos sakupljen u 300 glasova. Zbor
beskućnika osnovan nakon što je engleski konzervativac
George Young javnost šokirao izjavom da je
beskućnik ono preko čega preskočiš na ulazu u operu.
Izbezumljen takvim stavom operni kritičar i volonter u utočištu,
Matthew Peacock, beskućnike je okupio na
pozornici jednog od najvećih kulturnih hramova, Royal
Operi.
"Stekli smo golemo samopoštovanje, golemu količinu ponosa. I
veliku nadu da je sve moguće. Unatrag tri godine, prije nego što
sam se pridružio Streetwiseu, virtualno
sam se odrekao svog života. Nikada nisam mislio da ću vidjeti
teatar iz ove perspektive", kazao je bivši beskućnik Drew
Foster.
No, nisu samo došli i vidjeli. Oni su došli, vidjeli i pobijedili
sve one koji su mislili da neće uspjeti. Njihov je nastup
rasprodan u rekordnom roku. Publika ih obožava, a kritičari
hvale.
"To je prvi put za Royal Operu. Isto tako, prvi je put za
Olimpijski kulturni festival. Kada vidite što ti ljudi rade,
shvatite koju začuđujuću moć, kreativnost i oštrinu imaju u
stvarima koje rade", rekao je izvršni direktor Royal Opere,
Tony Hall.
Nije tu riječ samo o talentu, nego i emocijama. Digli su operu na
noge, a sitnim dušama pokazali da teatar nije rezerviran samo za
bogataše.
"Zanimljivo je to što su opera i beskućnici dva oprečna dijela
društva koja su često pogrešno shvaćena, jer opera je za sve, a i
beskućnici su pogrešno shvaćeni, pa je susret tih dvaju svjetova
znakovit", objasnio je osnivač zbora Matthew Peacock.
Susret koji je ta dva svijeta stopio u jedan svijet bez
predrasuda je vrijedan divljenja.
Dok neki maštaju o prizorima s plaže, drugi cijeli život maštaju o svjetskim opernim pozornicama. Na daske londonske Royal Opere popelo se i zapjevalo 300 beskućnika iz cijelog svijeta. Povod da u Operi okupi beskućnike, jednom je engleskom kritičaru dala šokantna izjava tamošnjeg političara.