Ovako zvuče ponos i prkos sakupljen u 300 glasova. Zbor beskućnika osnovan nakon što je engleski konzervativac George Young javnost šokirao izjavom da je beskućnik ono preko čega preskočiš na ulazu u operu.

Izbezumljen takvim stavom operni kritičar i volonter u utočištu, Matthew Peacock, beskućnike je okupio na pozornici jednog od najvećih kulturnih hramova, Royal Operi.

"Stekli smo golemo samopoštovanje, golemu količinu ponosa. I veliku nadu da je sve moguće. Unatrag tri godine, prije nego što sam se pridružio Streetwiseu, virtualno sam se odrekao svog života. Nikada nisam mislio da ću vidjeti teatar iz ove perspektive", kazao je bivši beskućnik Drew Foster.

No, nisu samo došli i vidjeli. Oni su došli, vidjeli i pobijedili sve one koji su mislili da neće uspjeti. Njihov je nastup rasprodan u rekordnom roku. Publika ih obožava, a kritičari hvale.

"To je prvi put za Royal Operu. Isto tako, prvi je put za Olimpijski kulturni festival. Kada vidite što ti ljudi rade, shvatite koju začuđujuću moć, kreativnost i oštrinu imaju u stvarima koje rade", rekao je izvršni direktor Royal Opere, Tony Hall.

Nije tu riječ samo o talentu, nego i emocijama. Digli su operu na noge, a sitnim dušama pokazali da teatar nije rezerviran samo za bogataše.

"Zanimljivo je to što su opera i beskućnici dva oprečna dijela društva koja su često pogrešno shvaćena, jer opera je za sve, a i beskućnici su pogrešno shvaćeni, pa je susret tih dvaju svjetova znakovit", objasnio je osnivač zbora Matthew Peacock.

Susret koji je ta dva svijeta stopio u jedan svijet bez predrasuda je vrijedan divljenja.