Ovako zvuče ponos i prkos sakupljen u 300 glasova. Zbor beskućnika osnovan nakon što je engleski konzervativac George Young javnost šokirao izjavom da je beskućnik ono preko čega preskočiš na ulazu u operu.

Izbezumljen takvim stavom operni kritičar i volonter u utočištu, Matthew Peacock , beskućnike je okupio na pozornici jednog od najvećih kulturnih hramova, Royal Operi .

"Stekli smo golemo samopoštovanje, golemu količinu ponosa. I veliku nadu da je sve moguće. Unatrag tri godine, prije nego što sam se pridružio Streetwiseu , virtualno sam se odrekao svog života. Nikada nisam mislio da ću vidjeti teatar iz ove perspektive", kazao je bivši beskućnik Drew Foster .

No, nisu samo došli i vidjeli. Oni su došli, vidjeli i pobijedili sve one koji su mislili da neće uspjeti. Njihov je nastup rasprodan u rekordnom roku. Publika ih obožava, a kritičari hvale.

"To je prvi put za Royal Operu. Isto tako, prvi je put za Olimpijski kulturni festival. Kada vidite što ti ljudi rade, shvatite koju začuđujuću moć, kreativnost i oštrinu imaju u stvarima koje rade", rekao je izvršni direktor Royal Opere, Tony Hall .

Nije tu riječ samo o talentu, nego i emocijama. Digli su operu na noge, a sitnim dušama pokazali da teatar nije rezerviran samo za bogataše.

"Zanimljivo je to što su opera i beskućnici dva oprečna dijela društva koja su često pogrešno shvaćena, jer opera je za sve, a i beskućnici su pogrešno shvaćeni, pa je susret tih dvaju svjetova znakovit", objasnio je osnivač zbora Matthew Peacock.

Susret koji je ta dva svijeta stopio u jedan svijet bez predrasuda je vrijedan divljenja.