"Ja sam zahvalna doslovno na svemu što mi se dogodilo u životu. Posebno sam zahvalna na najgroznijim stvarima koje su mi dogodile. To je najteže za napraviti - da uspiješ shvatiti što je lijepo u nečem groznom što ti se u životu događa", priča nam Ivana Plechinger .

Prije četiri godine dogodio joj se moždani udar.

"Svoju povijest bolesti i slike mozga nisam gledala od trenutka od kad sam se vratila iz bolnice. Ne želim da me to opterećuje i definira", kaže.

Svoje slike ne gleda, no organ mozga je apsolvirala. Zna sve. S obzirom što je prošla, to ni ne čudi.

"Samo sam se sagnula, zacrnilo mi se pred očima i ono što mi je bilo sumnjivo - bila sam dezorijentirana. Ja sam znala da sam u mojoj kući, ali nisam znala u kojoj sam sobi. Nisam se mogla uopće kretati. Ne možeš si objasniti što se događa. Čekaš informacije i onda kad ih dobiješ, gledaš što da radiš s tim informacijama kasnije", ispričala je.

"Nisam mislila da ću umrijeti jer ne znaš što ti se događa. Nakon što sam čula što mi se dogodilo i kad sam shvatila da sam hodala s tom dijagnozom šest dana dok nisam saznala, onda si misliš - Isuse, što se sve moglo dogoditi u međuvremenu", kaže.

Ta joj je epizoda okrenula život naopačke. Danas živi potpuno drukčije nego nekada. Pazi na prehranu, vježba i uživa u svakom trenutku. Velike posljedice od moždanog udara, srećom, nema. Muče je tek male.

"Imam jednu mrlju na vidnom polju. Međutim, imala sam tu sreću da me to ne ograničava u ničemu što radim. Dakle, ja uredno vozim, radim svoj posao... Kad mi je nešto u tom kutu, nađe mi se čaša tu, pa je ne vidim, pa je srušim. Ja vjerujem da je meni ta mrlja ostala baš zato da me s vremena na vrijeme podsjeti što sam proživjela, da me moj tadašnji način razmišljanja doveo do tolikog stresa da mi se uopće dogodio moždani udar. I da to nikad ne zaboravim", kaže.

Sve svoje probleme ona je prihvatila kao dio života i odrastanja. Prije godinu dana na rukama joj je umro otac. Kako bi pobijedila tugu, počela je pisati. Bilješke su prerasle u memoare, a oni u knjigu.

"Možeš pustiti da ti jedna takva scena obilježi život tako da nakon toga više nikad ne budeš normalan. Ja danas mislim da me to spasilo da kroz taj moždani prođem normalna. I da okrenem svoj život u nekom mirnijem smjeru, ali jednako tako mi je pomoglo da iz te strašne scene u kojoj je bio moj tata, koji je bio cijeli moj svijet - on je bio i mama i tata jer ja mamu nemam od dvanaeste - da nakon te scene ostanem zdrava", kaže.

Ivana za tugu više nema vremena. Sada propagira radost življenja. Uživa u životu kojeg dijeli na YouTubeu sa svojim sljedbenicima kojih ima jako puno.

"Od moždanog udara se ne umire. Moždani udar se ne događa starim osobama i moždanog udara se ne trebate bojati. Generalno se netrebate bojati. Manje strahujte pa vam se moždani udar neće ni dogoditi", poručuje.

Manje straha i više smijeha. To je recept za puno kvalitetniji život.