Ostalo

Znanstvenici analizirali mumificirano srce engleskog kralja

Kada je Rikard Lavljeg Srca poginuo u borbi 1199. godine, njegovo je srce balzamirano i pokopano na odvojenoj lokaciji od tijela.

S.M. - HINA
01.03.2013 07:10

Više od 800 godina nakon smrti forenzički su znanstvenici analizirali mumificirano srce engleskog kralja Rikarda I. , poznatog po nadimku Lavlje Srce , javlja BBC.

Kada je Rikard poginuo u borbi 1199. godine njegovo je srce balzamirano i pokopano na odvojenoj lokaciji od tijela. Srce Lavljeg Srca ipak je bilo u prelošem stanju da bi znanstvenici mogli utvrditi točan uzrok smrti, ali su zato došli do interesantnih podataka o tehnici srednjovjekovng balzamiranja. Rezultati su objavljeni u časopisu Scientific Reports .

Rikard je dobio nadimak Lavlje Srce zbog svoje hrabrosti. Bio je središnja kršćanska figura Trećeg križarskog rata i proslavio se u borbi sa slavnim muslimanskim zapovjednikom Saladinom, osvajačem Jeruzalema.

Iako je vladao Engleskom, velik je dio vremena provodio u Francuskoj, koja je dobrim dijelom bila u njegovu posjedu, gdje je ubijen, pogođen strelicom tijekom opsade zamka Chalus-Chabrola.

Nakon smrti njegovo je tijelo razdvojeno. Unutarnji organi pokopani su u Chalusu, pokraj Limogesa, ostatak tijela pokopan je u opatiji Fontevraud na sjeveru Francuske, a srce je pohranjeno u olovnu kutiju i smješteno u katedralu Notre Dame u Rouenu.

Kutija je izgubljena i ponovno otkrivena tijekom arheoloških iskapanja na području katedrale u 19. stoljeću, međutim znanstvenici sve donedavno nisu imali prilike analizirati ostatke srca, danas sivosmeđeg praha.

Dr. Phillipe Charlier , znanstvenik francuske sveučilišne bolnice Raymonda Poincarea, kazao je da su forenzični specijalisti proveli mikroskopski pregled, toksikološku analizu i analizu čestica biljaka.

S obzirom na to da je srce danas samo nakupina praha znanstvenicima nije bilo moguće odrediti uzrok smrti. Većina povjesničara smatra da je u pitanju bila gangrena ili sepsa koja se razvila nakon ranjavanja. No, mogli su isključiti još jednu od raširenih srednjovjekovnih teorija - da je strelica kojom je pogođen bila umočena u otrov. "Ne, toksikološkom analizom nisu pronađeni tragovi arsena ili nekog drugog metala. Nemamo dokaza da je bio otrovan", kazao je Charlier.

U uzorcima srca pronađene su čestice topole i zvončića, što sugerira da je Rikard umro u travnju, svibnju ili lipnju jer te dvije biljke tada cvjetaju. Po povijesnim udžbenicima, Rikard Lavljeg Srca umro je 6. travnja 1199. godine.

Međutim, analiza je mnogo toga otkrila o tehnikama koje su korištene za očuvanje njegova srca i dala uvid u srednjovjekovne vjerske rituale.

"Biljke i preparati koji su korišteni u balzamiranju izravno su inspirirani onima koje se spominju u Bibliji pri premazivanju Kristova tijela", kazao je Charlier.

"Primjerice, pronašli smo tamjan. Ovo je jedini poznati slučaj korištenja tamjana u ovu svrhu, nikad to nismo prije otkrili. Taj je preparat predviđen samo za jako, jako važne povijesne osobe", kazao je Charlier.

Također su pronađene čestice mirte, tratinčice, metvice i limete. Znastvenici smatraju da su te biljke korištene zbog mirisa, kako bi se Rikardu dao "miris svetosti", sličan "Kristovu".

Charlier je kazao da su se u analizi koristili s najmanje materijala što je bilo moguće. "Željeli smo ostatke sačuvati za buduće naraštaje. To nisu samo uzorci, to su i posmrtni ostaci čovjeka, što moramo poštivati", rekao je.

"Srednjovjekovni vladari smatrani su predstavnicima božanskog na Zemlji, zato ih se i u smrti drugačije tretiralo od običnog puka. To objašnjava zašto su se visoko kvalitetne i rijetke biljke i preparati koristili u balzamiranju Rikardova srca. Sve je poduzeto kako bi bio nalik Kristu", kazao je profesor na Sveučilištu York Mark Ormrod .