Što se to krije iza potrebe da razni Mamići i Bandići o sebi pričaju u trećem licu. Ako Bandića drugi slučajno ne oslove imenom, on će sam sebe.

"Bandić se nema s kim sučeljavat. Bandić se sučeljava samo s problemima svojih sugrađana zadnjih 13 godina. Djela govore više od riječi. Sad jeste li vi zadovoljni ili niste, to je vaš problem. Ali vas moram razočarat", glasi jedan od Bandićevih citata.

A nijedan od hrvatskih šampiona trećeg lica jednine u tom smislu nije razočarao.

"Al ako prezentiraš stalno da je taj neki Mamić kriminalac, onda imaš za to na ulicu i da ja ne mogu izaći na ulicu. Ma to ste vi napravili. ma idi ti u p.... m...rinu, šta me provociraš. Kretenu jedan, p.... ti m...rina.", kazao je jednom priliko Dinamov Zdravko Mamić.

A što znači to učestalo zazivanje vlastitog imena. Psiholozi imaju više verzija. Neki tvrde da je riječ o manjku inteligencije jer trogodišnjaku je jasno da uobičajena komunikacija to ne trpi.

Ipak, to da su oni manje inteligentni ne stoji. Ljubav prema vlastitom imenu paralelna je s ljubavlju kojom se njeguje vlastiti ego.

Druga je verzija da igraju podijeljene uloge.

"Neki ljudi koji su puno u medijima i koji su na nekim važnim funkcijama odvojili tu svoju javnu osobu od svoje privatne osobe i onda su počeli pomalo vjerovati da je ta javna osoba njihova važna", tvrdi psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.

Ove junake zbog oslovljavanja u trećem licu našom pričom ne želimo smjestiti ni u dobre ni u loše, već zbog načina komunikacije u najmanju ruku u neobične. Jer što bi Bandić i Mamić bili bez spominjanja svoga imena.

Više pogledajte u prilogu.