Glumac Zoran Pribičević glumačko je lice koje nam se možda najviše urezalo u pamćenje u prvoj domaćoj sapunici na RTL-u. Zabranjena ljubav' biloje neštodotad neviđeno na malim ekranima, a s jednim od glavnihglumaca koji je utjelovio zavodnika Daniela porazgovarali smo o počecima, karijeri u kazalištu, raznim projektima van glumačkog svijeta, obiteljskom životu i ljubavi prema sportskom načinu života.

Otkud vi i Alen Babić zajedno? Što se to trenira u zoru?

Alena sam počeo pratiti prije nekih godinu dana i svidjela mi se njegova priča i način na koji je izgradio svoj imidž. U nekim stvarima podsjeća na Connora McGregora, ali u svemu tome što radi, svidjelo se to nekome ili ne, mislim da nije lažan nego je svoj. Osim tog ciljanog animoziteta prema Filipu Hrgoviću, on fura' skroz pozitivan film i mislim da je sa svojom Savage Army napravio nešto jedinstveno. Svatko može biti dio Savage vojske, samo treba malo volje. Tako sam mu se javio putem Instagrama i rekao da bih volio doći na jedan njegov ranojutarnji trening. On nije očekivao da ću doći jer mnogi tako odustanu, ali ne i ja. Odradili smo s ekipom vrhunski trening u 6 ujutro. To je zaista jedan poseban osjećaj i preporučio bih to svakome. Najbolje od svega je što je atmosfera skroz opuštena i stvarno može bilo tko doći bez obzira na razinu forme.

Otkud ta adrenalinska ovisnost?

Što se tiče adrenalina, nisam onaj ludi adrenalinski ovisnik, ali volim isprobavati nove stvari i sportove, volim prirodu i volim ponekad ispitivati svoje granice izdržljivosti. Kada bi ljudi znali koliko je to zdravo za mentalno i fizičko zdravlje, mislim da bi puno manje bili pred televizijom ili mobitelom.

Pokrenuli ste aplikaciju "Pričalica", što vas je potaknulo na to?

Da, skoro će biti dvije godine otkako je aplikacija izašla. Ona je jednostavno nastala iz potrebe, na tržištu nije postojalo ništa slično, a ja sam muku mučio s uspavljivanjem djece i svojom slabosti da ih ostavim same u sobi. Kako sam volio svaku večer izmišljati nove priče, tako sam jednom u studiju odlučio iz fore snimiti jednu takvu priču. Svidjela se našim klincima i klincima naših prijatelja i tu se rodila ideja.Ostalo je povijest.

Možete li danas pobjeći od uloge u seriji Zabranjena ljubav'?

Mislim da ne ako govorimo o široj populaciji, ali u nekom kazališno-filmskom smislu nadam se da sam se odmaknuo od toga. Puno je različitih glumačkih projekata iza mene i vjerujem da se malo tko sjeti prvo sapunice. No, da se razumijemo, niti ne želim pobjeći od toga. Zabranjena ljubav je bila nešto posebno i uvijek se tog razdoblja života rado sjetim.

Rekli ste da ste na tom projektu možda i najviše naučili, kako je u to vrijeme bilo snimati prvu sapunicu u Hrvatskoj na komercijalnoj televiziji?

Bilo je to ludo vrijeme, bio sam jako mlad i bez ikakvog glumačkog iskustva pred kamerom... Snimanje po cijele dane, uključujući i vikende, jednom sam čak i prespavao na setu... Sve se odvijalo strašno brzo. Nisam stigao ni o čemu ni razmišljati. Bilo je lakše utoliko što nisam bio jedini, a i kompletna ekipa na setu je bila sjajna - bili smo gotovo kao obitelj.

S Petrom Kurtelom ponovno ste dijelili set u skeč serijalu na YouTubeu. S Mariom Valentićem ste nedavno podijelili zajedničke fotografije. S kojim se kolegama i danas još susrećete, što privatno, što poslovno?

Susretnem tu i tamo nekog, najčešeće one koji su ostali u glumačkim vodama poput Petre i Marija ili, recimo, Filipa Riđičkog. S Antonijom Šolom sam snimio jedan throwback, a s Mirnom Medaković se redovito vidim kad igramo predstavu Kerekesh Teatra Imovina. S Petrom Berishom i još nekima u kontaktu sam preko društvenih mreža i tako... U svakom slučaju, uvijek mi je drago kada vidim nekoga od njih.

Izvor: Zoran Pribičević

Na koji ste projekt najponosniji u karijeri?

Teško je izdvojiti samo jedan ali, recimo, u kazalištu je to Exitova predstava Sutra nije novi dan', na filmu Ufuraj se i pukni', a od sinkronizacija animirani film Vrlo zapetljana priča'.

Što vam je teže kao umjetniku -biti u ulozi redatelja ili glumca. I zašto?

Najteže je biti i jedno i drugo istovremeno! Pratiti tehnički sve, od kadrova do teksta, uputa kolegama i onda još misliti i na svoju glumu. U svakom slučaju, lakše i draže mi je biti glumac nego redatelj.

Gledaju li vaša djeca predstave za djecu u kojima glumite?

Naravno! Pogledali su gotovo sve! Nažalost, zbogkorone zadnje dvije godine nisam odigrao gotovo niti jednu dječju predstavu tako da su i oni puno manje bili u kazalištu, što me jako žalosti. Mislim da su općenito djeca bez dječjih predstava ostala jako zakinuta, nismo još toga niti potpuno svjesni...

Pokazuje li tko od njih dvoje afinitet prema glumi?

To je svakako kćer – obožava ples i glumu, a sin je sportaš, iako ne znam na koga.Oboje već sinkroniziraju crtiće i reklame, ali sin je ipak sportaš prije svega.

Uvijek ste u isto vrijeme (barem sam takav dojam stekla) na više projekata, kako vam uspjeva to žongliranje?

Ma sve je samo stvar dobre organizacije, ali u našem poslu se nekako uvijek dogodi da se nakon nekoliko mjeseci suše poklopi nekoliko projekata u isto vrijeme.

Na čemu trenutačno radite?

Trenutačno, između ostalog, radim na novoj predstavi teatra Gavran Glasnogovornik'. To je duo drama u kojoj mi je glumački partner Dragan Despot -moj nekadašnji profesor na Akademiji i moram priznati da me ova predstava i rad na njoj iznimno vesele.

Kako stojite po pitanju snimanja vlastitog dugometražnog filma, ali i stand up nastupa?

Dugometražni film je sada malo na stand by-u, imam još jako puno posla oko scenarija, a ne stignem se toliko baviti time. Kratki igrani film je zasad dovoljan, a dugi metar će još dosta pričekati, ipak je to puno veći zalogaj. Što se stand up-a tiče, tu sam uglavnom napravio ono što sam želio, imao sam nastup na engleskom u Londonu na West End-u i to je bila jedna posebna avantura tako da će novi nastup pričekati do neke nove inspiracije.

Sljedeća destinacija na koju ćete otputovati?

Imam ih jako puno u planu. Od ovih bližih su Cipar, Grčka, Turska, Egipat...A od daljih Domikinaska Republika, Meksiko i Vijetnam...

Ispušni ventil u ovim teškim' vremenima?

Prije svega tjelovježba, sport i boravak u prirodi. No primijetio sam da mi, kao i većini u ovom vremenu, jednostavno najviše odgovaraju opuštena druženja s dragim ljudima -jednostavno da se zabavimo i opustimo kao nekad kad virusa nije bilo.