Mnogi poznavatelji filma tvrde kako se u prvom gledanju prati radnja, a tek drugi put sam film, način režiranja, snimanja te ostalo. Upravo bi se to moglo primijeniti na koncert skladatelja i pijanista Zvjezdana Ružića u zagrebačkoj Tvornici kulture. Iako je riječ o koncertu, Ružić nam je priuštio kompletno audiovizualno iskustvo. Posebna je energija prštala iz njega dok je publika upijala svaki njegov pokret, riječ i odsvirani ton. I doista, pred njim je bio ogroman posao jer održavati kontakt s publikom, premijerno predstaviti album 'Inspiration' koji je ovakav glazbeni genijalac još unaprijedio, (da, i to je moguće) i na kraju krajeva, dobro se zabaviti zajedno sa svima prisutnima - zvuči kao neizvediva misija, ali ne i za Ružića.

Glazbenici vole tvrditi kako svoje koncerte pamte zauvijek, ali za Ružića znamo sa sigurnošću da će pamtiti tu srijedu 12. listopada 2022. godine jer je prvi put predstavio svoj album u Zagrebu gdje trenutno živi i to na isti dan kad je postao stric.

Od samog ulaska u Tvornicu, bilo je jasno kako to neće biti sasvim običan koncert, pogotovo kada shvatite da je u publici njegova velika prijateljica i draga kolegica Josipa Lisac . Upravo je i tako bilo od samog početka jer se stvorio dojam kao da smo na velikom okupljanju njegove obitelji, prijatelja i obožavatelja. Ta, moglo bi se reći intimna atmosfera bila je krajnje emotivna jer je koncert započeo u mraku, bez riječi, samo Zvjezdanovo zviždukanje i sviranje. Već na idućoj skladbi Zvjezdan je djelovao kao da ima barem nekoliko ruku viška jer se s lakoćom snalazio među mnogobrojnim tipkama mellotrona, klavira i laptopa. Kada je osmišljavao Pianotron, očito mu ni to nije bilo dovoljno pa ga je nadogradio nekolicinom pedala čiji zvuk sam producira. Zanimljivo je da je svaku skladbu posvetio jednoj osobi pa je tako jedna bila posvećena jednoj njegovoj nekadašnjoj ljubavi, zatim djevojčici Anamariji koja je nažalost izgubila život u zagrebačkom potresu, ali i njegovom pokojnom prijatelju fra Ivi Kramaru koji je napisao stihove za skladbu 'Tvoj život' koje je izrecitirao Luko Paljetak , te za kraj - najvećoj njegovoj obožavateljici i najvažnijoj ženi bez koje i ne bi bio tu, njegovoj majci.

Definitivno je jedna od najupečatljivijih anegdota vezanih za njegove skladbe ona za njegovu majku. Jednom je prilikom njegova majka mela pod blizu njega dok je on improvizirao na klaviru te ga je pitala: 'Je li to pjesma za mene?', na što je pomislio, a na koncertu izustio, parafraziram: 'Tolikom broju žena sam posvetio skladbe, ali onoj najbitnijoj nisam'. Tako je nastala i skladba za njegovu najveću obožavateljicu, neviđenu podršku i osobu koja ga je uz oca ohrabrivala na putu prema ostvarenju nova.

Napokon, hvala Zvjezdanu jer nije poput brojnih pomalo razmaženih glazbenika bezobrazno kasnio na vlastiti nastup, već nam je pružio sat i pol čistog glazbenog užitka, nakon čega ga je publika "nažicala" jedna bis.

Smatrate li da je album 'Inspiration' dobio novu dimenziju na koncertnoj premijeri?
Uvijek je uživo uživo. Ne možeš prenijeti glazbu. CD je dobar kao informacija, naravno, ali doživljaj uživo kada si u dvorani, to je jedna stvar, pogotovo što moja glazba ima jako veliki raspon frekvencija. Od pedala koje sviram nogama, koje su jako u basu, onda klavir, jako puno detalja i jednostavno to uživo sve se stigne tako lijepo razviti u dvorani. Ono najvažnije je da non stop unaprjeđujem Pianotron, tako da već od prošlog koncerta do ovog sam uveo 100 novih zvukova i to je čar svirke uživo, da se uvijek razvija. To onda publika osjeti i mora biti nešto drugačije nego na CD-u. Onda nitko ne bi išao na koncerte.

Koje su te emocije prožimale kada si stupio na pozornicu?
Meni je bilo magično. Danas sam postao i stric. Brat je dobio sina tako da bilo mi je stvarno posebno. Nažalost, moj prijatelj fra Ive Kramar je preminuo prošlog četvrtka. On je napisao skladbu 'Tvoj život' tako da bilo jako puno emocija na današnjem koncertu, ali publika je bila savršena. Jednostavno od prve skladbe u dvorani je vladala euforija, osjećala se takva neka ljubav da je jednostavno ta glazba samo izlazila iz mene. Presretan sam jer je večer bila savršena.

Kada si shvatio taj prijelomni trenutak u kojem ćeš se pod bilo koju cijenu baviti glazbom?
Ja sam ti kasnio. Po svim normativima sam prekasno krenuo svirati klavir jer sam krenuo s harmonikom kao klinac. Iako sam htio klavir, ali nije doma bilo prilike tako da sam samouk. Sam sam ja nešto učio klavir, ali ipak je ta lijeva ruka bila nekako, malo krnja. Kada sam upisao srednju ekonomsku školu, svirao sam u zboru i profesorica me prijavila na natjecanje Europa u školi. Ja sam se tada prijavio kao samouki pijanist" i osvojio prvo mjesto u državi u odnosu na ove školovane pijaniste. To me ohrabrilo i rekao sam mogao bih ja, jer želim studirati na Akademiji. Pitao sam se kako ću ići studirati na Akademiji jer moram to prije dobro savladati. Tako sam ja zapravo od 15. godine krenuo vježbati klavir po čitave dane i naravno, početkom trećeg srednje rekao sam mami i tati: 'Čuj, ja neću stići. Ja moram po cijele dane vježbati, upisati harmoniju, solfeggio i sve živo da bih stigao za dvije godine ići na Akademiju'. Oni su me ispisali iz škole, odradio sam ja školu i sve ostalo, ali sam vježbao po 12, 13 sati dnevno.

Ubijao sam se i samo sam vježbao, od jutra do mraka. Svaku noć bih zaspao za klavirom, ali evo – ostvario sam svoje snove i postao sam pijanist. Ja sam naviknut uvijek na te priče kao: 'Joj, što je to sad? Prekasno je. Nije to to'. Tako je bilo i kada sam krenuo s Pianotronom pa su bile reakcije kao: 'Što će ti to? Već i to netko napravio da je to trebalo napraviti', ali pošto ja već imam iskustva s tim nevjerovanjem" i predrasudama, meni je to bio samo još jedan izazov. Danas ste i sami mogli posvjedočiti da to je to. Pianotron tek kreće na svoje putovanje i drugi album 'Inspiration' je tu. Duboko osjećam da će ih biti još jako puno i da će se to razvijati na takve magične sfere da to čak ni ja ni vi ne možemo zamisliti kud će se to razviti.

Koliko komponenata koristiš na pozornici da bi prikazao sebe i Pianotron u punom sjaju?

Trik je u tome da se već 14 godina bavim produkcijom i aranžiranjem. Malo više, ali možemo reći da se ozbiljnije time bavim 14 godina. Imam svoj studio i aranžirao sam za orkestre i pop izvođače. Proučavam produkciju i to me oduvijek zanimalo. Čak sam i na Akademiji imao aranžiranje, studio i tako dalje. U 30. godini života sam odlučio, kako kažu 30. je ona ključna da nešto promijeniš ili odeš u onu stvar. Ja sam odučio nešto promijeniti i rekao sam si: Sad stajem. Odsad pa nadalje ću raditi samo za sebe". Sva ta znanja, produkcije i sve te vještine koristim na Pianotronu. Kada netko sluša Pianotron može čuti isproducirane zvukove koje ja napravim. Znam raditi produkciju tako da koristim laptop, MIDI protokol iz laptopa, za pedale isproduciravam svaki zvuk za svaku pedalu pojedinačno i odvojeno dorađujem, tu je mellotron, tu je klavir pa još i on ima efekte pa moj ton majstor Fabijan Lončarić i ja svaki put dorađujemo. Pianotron je spoj aranžiranja, skladanja i sviranja, naravno, ali sviranje kao podrazumijevamo, i produciranja, svega. Sve je u Pianotronu i zato kažem da je to moj 'life project', jer tu je sve kako ja osjećam glazbu.