Schanzov ovratnik ime je dobio po njemačkom ortopedu Alfredu Schanzu (1868–1931) koji ga je vjerojatno prvi koristio kako bi pomogao pacijentima. Postavljanje ovratnika se primjenjuje kod raznih ozljeda vratne kralježnice kao i kod same sumnje na ozljedu, na osnovu mehanizma nastanka ozljede te kliničkog statusa ozlijeđenog.

Ovratnici mogu biti dvodijelni ili jednodijelni te univerzalni koji imaju mogućnost podešavanja veličine prema potrebama pacijenta. Meki ovratnici nisu preporučljivi za korištenje u vanbolničkoj hitnoj pomoći. Čvrsti Schanzov ovratnik je standardni dio opreme za zbrinjavanje ozlijeđenih osoba u timu hitne medicinske službe. Nekoć se sastojao od nekoliko slojeva vate i zavoja učvršćenih sadrenim zavojem. Ovratnici sada mogu biti od različitih materijala, npr. plastični za višekratnu upotrebu ili od tvrdog kartona za jednokratnu upotrebu. Schanzov ovratnik imobilizira vratnu kralježnicu. Imobilizacija je postupak kojim se ozlijeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. Vrat pacijenta nakon postavljanja ovratnika trebabiti dostupan, kao i pružati mogućnost provjeravanja pulsa na vratnoj arteriji. Kad je predviđeno dugotrajno nošenje, danju se ovratnik može skinuti te bi bilo dobro usporedno izvoditi statičke vježbe za jačanje mišića šije i ramenog obruča, kako isti ne bi zbog dulje imobilizacije atrofirali.

Zašto je mladoj djevojci potreban Schanzov ovratnik, pogledajte večeras u novoj epizodi serijala KBC u 19:15 na RTL-u!