Jelena je već dugo jedna od najuspješnijih televizijskih producentica iza koje stoje serije koje gledatelji pamte godinama. A uz taj posao, koji nema radno vrijeme i ne pita koji je blagdan, Veljača je ipak najsretnija u jednoj drugoj ulozi – onoj majčinskoj.

Kako je iz glumačkih voda prešla u producentske i što uopće podrazumijeva njezin posao, otkrila nam je u intervjuu.

Široka javnost Vas je upoznala kao glavnu junakinju prve hrvatske sapunice. Tada ste imali 24 godine, što su sasvim pristojne godine za velike glumačke uloge. No, godinu nakon toga ste se već počeli baviti produkcijom, što su – vjeruju mnogi – ipak prerane godine za takav posao. Otkud ljubav prema produkciji?

Ja isto mislim da su to prerane godine za ovaj posao, i obim posla koji sam tada, naivno, preuzela na sebe. Danas kad se toga sjetim, čini mi se kao urbana legenda činjenica da sam sama napisala 150 epizoda neke serije. Međutim, valjda me štitila hrabrost mladosti... danas to ne bih mogla. Ali danas sam i puno iskusnija producentica. Mislim da je ljubav prema produkciji jednostavno logičan spoj moje ljubavi prema dramskom, prema glumi, prema pričanju priča i mog kontrolirajućeg karaktera. (smijeh)

Kad ste shvatili da je pisanje, odabir casta, sudjelovanje u izradi scenografije i ini poslovi ono što želite raditi?

Tijekom rada na prvoj seriji Obični ljudi". Tada sam samo bila autor scenarija, ali sam se i dosta petljala u casting i sve moje ideje bile su usvojene i pokazale su se kao izuzetno uspješne. Helena Minić Matanić je tada bila nepoznata glumica koja je završila glumu u Sarajevu. Mi smo se upoznale na tulumu koji je organizirao Mislav Čavajda u svojoj roditeljskoj kući za vrijeme Akademije, mislim da su mu mama i tata bili na moru, a Helena je došla s prijateljem Peđom Bajovićem, danas poznatim stand up komičarem. Fascinirala me njezina energija, a i posebna, specifična ljepota. Pozvala me, sjećam se, da vidim jednu predstavu u kojoj je igrala - i sljedeće što se dogodilo je da ja nekoliko godina kasnije maltretiram producente Ljubavi u zaleđu" da daju povjerenje toj tada nepoznatoj glumici... S Anom Majhenić išla sam kao dijete na dramsku. U Zijada Gračića sam bila zaljubljena još kao dijete dok sam gledala predstave u HNK Zagreb. Svi su se ti prijedlozi pokazali točnima za uloge... Kad se AVA dijelila na srpsku i hrvatsku filijalu, ja sam ostala u Hrvatskoj voditi Ponos Ratkajevih", zajedno s producenticom Josipom Kosanović (koja je sad u Australiji). Bile smo klinke bačene u vatru. Uopće ne znam kako smo to isfurale... Ali jesmo. Ratkajevi" su postali megahit. I danas ih volim pogledati. Mislim da nas je obje Branko Ivanda puno naučio. A i pokrivao naše greške. Nakon Ratkajevih" više ništa nije bilo isto. Ušla sam u produkciju maltene da spasim kolegicu koja je ostala sama i nikad nisam izašla iz produkcije. Josipa je prešla na Novu TV i predložila me da budem autor nove serije. To je bio Larin izbor".

Izjavili ste prije nekoliko godina da Vam vlastiti počeci djeluju suludo. Zbog čega? Je li to bila hrabrost ili ludost u kombinaciji s mladosti?

Ima jedan klub u Beogradu, kultni, zove se Mladost Ludost Radost. Kao da opisuju moje dvadesete. Tražit ću da mi isplate neke tantijeme.

Je li prednost to što ste ipak glumica pa i iz produkcijske pozicije znate prepoznati što glumac treba ili, pak, nedostatak jer ste možda preslabi" na njih?

Pa, istina je negdje između, odnosno, istina je i jedno i drugo. Da, slaba sam na glumce, ali na koga bih bila? To su moji drugovi po krvi i genima, po Akademiji, po akademskim suzama i patnjama, po ljubavima, po strasti za pričanje priča. Zajednička nam je i krhkost onih koji su na kraju na ekranu. Ja sam bila u toj poziciji. I znam koliko je naporno i teško.

Sa svojih 37 godina iza sebe imate projekte kojih se ne bi posramili ni vaše znatno starije kolege. Što vam je bio najteži trenutak u karijeri? Je li bilo situacija kada ste poželjeli odustati?

Nikada nisam poželjela odustati. Teški dani... nisu nikad baš tako teški. Televizija je okrutan posao. Ali jedini koji mogu zamisliti.

Ove jeseni gledatelje RTL-a čeka serija Pogrešan čovjek". Kako biste opisali seriju?

Kao veliku, prekrasnu, duboku ljubavnu priču.

Kako izgleda Vaš jedan dan na setu?

Čitanje raznih verzija scenarija, razgovor s glumcima, kostimografkinjom, redateljima, produkcijski sastanak, putovanje na lokaciju, montaža slike, tona i konačni miks, zvanje kompozitora pa opet malo scenarija. I već je pala večer i Lena se pita gdje sam ja. A ja imam osjećaj da je dan prebrzo prošao. Opet.

Da ste i sami glumica u seriji, koji lik biste voljeli glumiti (bez obzira muški ili ženski) i zašto?

U ovoj seriji? Voljela bih biti Mihajlo, negativac kojeg igra Petar Benčina. Neopisivo sam uvijek uživala u negativnim likovima. S njima je sve moguće.

Za napisati uspješan scenarij je li bitno uživjeti se u likove i njihove živote ili je važnije ostati racionalan kako biste ipak imali objektivan pogled na radnju?

Važna je sposobnost i jednog i drugog. Dok pišeš dijalog, bitno je biti točan advokat likovima, ali i, s dramaturške strane, osjećati gdje je prirodan kraj scene i kakav je ritam epizode.

U tijeku snimanja serije stignete li razmišljati i baviti se ičim drugim?

Da. Kao i u poslu, i u životu je ravnoteža važna.

Zašto će Pogrešan čovjek" biti pravi odabir za gledatelje ove jeseni?

Jer sve mi čekamo pravog čovjeka, zar ne? Ima neke nade u tome da ga barem Lea nađe! (smijeh)