Na koncertu Deftonesa iza Zildjianovih bubnjeva "krio" se Abraham Benjamin Cunningham , djeluje gotovo poput mitskog bića kojem se samo vidi kosa preko lica i njegove bubnjarske palice u rukama koje, uz vrhunsko sviranje, stvaraju vizualni dojam kao da je riječ o kakvim SFX-u. Po svojim bubnjarskim vještinama, sve je samo ne još jedan bubnjar u nizu koji drži bend na okupu. Abe Cunningham je daleko više od toga pa ne čudi zasvira i s drugim glazbenicima na raznim projektima.

Ipak, uživo je to sasvim druga osoba nego što je na pozornici. Topla je i vedra osoba, stalno nasmijana, spremna odvojiti vrijeme za popričati s bilo kime, a uz sve to, uz glazbu, dobar provod i šala prvi su mu na pameti kada je riječ o festivalima - i to nakon više od 10 tjedana turneje koja nije stala još od travnja.

Za RTL.hr se osvrnuo se na činjenicu da su nakon 34-godišnje karijere i dalje ostali "svoji", kako izgleda zajedničko vrijeme s bendom te da nije uvijek lako okupiti ljude i svirati koliko god to bezazleno zvučalo. Ovaj 48-godišnji bubnjar je pojasnio što u njihovom bendu dolazi prije glazbe te kako nastaju pjesme pogotovo otkako svi članovi Deftonesa ne žive u istom gradu u kojem su ostali samo on i Frank Delgado. U razgovoru je i otkrio da njihov posljednji studijski album 'Ohms' ima već dvije godine, ali da je za njih još vrlo svjež jer ga prvi put sviraju uživo pa je tom prilikom rekao i koji su im planovi do kraja godine. S obzirom na to da postoji dio obožavatelja koji nisu najsretniji s posljednjim albumom, komentirao je i to kako žele napraviti nove stvari i ne zvučati kao na prva dva albuma. Ovom prilikom otkrio je i koje još instrumente svira te tko je po njemu "najbolji" gitarist te kako je postao bubnjar, no kad smo već otišli nekoliko desetljeća unatrag, sjetio se glazbenika koji su uvelike utjecali na njega kao bubnjara, a samim time su i formirali njegov glazbeni ukus. Nakon toga, pokušao se prisjetiti kada je točno posljednji put posjetio naš glavni grad te što su pripremili publici za fenomenalan koncert na zagrebačkom Jarunu u sklopu Special Reunion Editiona 15. izdanja InMusic festivala 2022. godine.

Za Deftonese glazba je uvijek bila na prvom mjestu. Kako ste uspjeli ostati ''svoji'' tijekom 34-godišnje karijere?
Čekaj, jesi li to upravo rekao 34 godine? To je ludo! Dug je to period, ali jednostavno uživamo u našim druženjima. Možda je u početku stvar bila u tome da dolazimo iz manjeg grada i mogli smo shvatiti što želimo. Nismo osjećali nikakvu vrstu pritiska niotkud. Uglavnom se to svodi na naše druženje. U našem bendu, 75 posto toga zbog čega nam ide dobro se krije u provođenju zajedničkog vremena s bendom. Glazba dolazi s tim, naravno, ali prije svega moramo uživati. Nije uvijek lako, ali moraš učiniti ono što osjećaš da je najbolje i moraš biti u mogućnosti spavati noću zbog svojih odluka.

Kako izgleda vaš stvaralački proces?
Pomalo je smiješno jer sam to rekao. Godinama prije živjeli smo svi u istom gradu, u Sacramentu, ali danas samo Frank ( Delgado ) i ja ondje živimo. Kada smo živjeli u istom gradu, nalazili bismo se svakodnevno. Imali smo svoju prostoriju koju smo nazivali 'Studio Spot' i to je nešto poput kluba samo za članove benda. Provodili smo zajedno svaku sekundu. Sada smo prilično udaljeni jedni od drugih i trebamo inače letjeti do gradova kao što su Los Angeles kako bismo se okupili ali ponovno, sve se svodi na to da se volimo i uživamo u provođenju zajedničkog vremena. Sve počne kao: 'Hej čovječe, što ima? Kako si?'. U jednom trenutku kada su smijeh i razgovor gotovi, pitamo: 'Želite li jamati?' i samo počnemo jamati i vidimo što će se dogoditi. Nije to nešto vrlo promišljeno, bilo to dobro ili loše. Jednostavno tako funkcioniramo.

Svako vaše novo izdanje budi znatiželju alternativne scene. Imate li možda kakve nove pjesme u pripremi?
To je ludo! Naš posljednji album 'Ohms' je još nov i svjež. Mislim, ima već par godina, ali nismo svirali sve do ove turneje koja je započela prije 10 tjedana, možda 12 tjedana. Ovo je prvi put da sviramo te pjesme uživo. Možda je malo star sada, ali nama je još nov jer nismo svirali te pjesme uživo. Turneju po SAD-u smo započeli u travnju pa je bilo divlje. Imamo još neke stvari za obaviti. Sviramo i dalje. Preostalo nam je još nekoliko tjedana europske turneje, još dva i pol tjedna. Nakon toga ćemo se zaputiti natrag kući gdje ćemo svirati na našem festivalu 'Dia de los Deftones'. Ondje ćemo svirati već treći put ove godine i imamo koncerte još po Australiji. To je to za ovu godinu, ali vjerojatno ćemo u jednoj točki ponovno se okupiti i družiti se.

Rekli ste kako je album 'Gore' usrećio mnogo ljudi, ali isto tako i razljutio. Jeste li primijetili nešto tako i na posljednjem albumu 'Ohms'?
Teško je čovječe. Primijetio sam. Voljeli ga ili mrzili, što mi tu možemo učiniti? Mi samo pokušavamo napraviti glazbu koja će nas usrećiti i teško je predvidjeti u čemu će ljudi uživati. To ni ne pokušavamo nego pokušavamo se osjećati dobro. Možda se ljudi vrate tom albumu za nekoliko godina, ne znam. Nije uvijek lako jer ne želimo ponavljati ono što smo već napravili. Želimo napraviti nove stvari i to je najbolji način za nas da idemo naprijed. Ne možemo uvijek zvučati kao na naša prva dva ili tri albuma, ali uvijek zvučimo kao mi.

Kao tinejdžer ste počeli svirati gitaru, no onda ste se 'zaljubili' u bubnjeve. Kako to da ste odlučili postati bubnjar?
Uvijek sviram bubnjeve, ali u svojoj glavi, najbolji sam gitarist na svijetu. Sviram pomalo gitaru i bas gitaru, ali oduvijek sam bio bubnjar. Sviram gitaru i dalje, ali ne baš najbolje, znaš.

Bubnjanje Mitchella, Bakera i Copelanda je uvelike utjecalo na vas kao glazbenika. Koje još glazbenike volite slušati?
Ima ih na tisuće čovječe. Volim Pink Floyd, Petera Gabriela i još hrpu njih. The Byrds, Prince, Taj Mahal. Ima ih milijun i idu u svim smjerovima. To je teško pitanje. Mogu o tome satima.

Sviđa li vam se Zagreb i atmosfera na festivalu?
Da. Mislim da smo posljednji put ovdje bili 2010. ili 2011. godine. Ne pamtim godine.

Prvi put ste ovdje bili 2006.

OK, wow! Tada? OK, s***e. Prekrasno područje i predivan grad. Ovo jutro smo se samo probudili ovdje. Sretni smo svaki put kad imamo priliku doći ovdje. Uzbuđen sam.

Imate li kakva skrivena iznenađenja za publiku?

Svirat ćemo i uvijek će biti nešto drugačije. Neće biti ništa posebno osim što će nas pet svirati. Neće biti playbacka niti ičeg sličnog, već bend koji svira uživo. Nekad to zvuči dobro, a nekad malo bolje. Izaći ćemo i izrokati – oko toga se sve i vrti.

Više pogledajte u video intervjuu.