Kod Borne vjera ne ide slučajno. Za nju je ona duboki, intimni dio svakog bića, koji sama pokazuje na razne načine.

"Jer je moj odnos s Bogom vrlo stvaran, intenzivan", priznaje Borna Rajić.

Odrasla je u religioznoj obitelji. Kad je imao sedam godina, njezinom djedu i njegovim sestrama ukazala se Gospa. Tek pod stare dane priznao je to svima, pa i Borni. Baš u to vrijeme pukla je i priča o ukazanjima Gospe u Međugorju.Borni, koja je tada bila dijete, teško je bilo gledati kako se vidjelice povlače po medijima, vode na psihološka testiranja ne bi li se utvrdilo lažu li ili ne.

"Ja sam rekla 'joj Gospe moja samo se nemoj molim te meni pokazati jer kako bih ja to da mene tako navlače'", prisjeća se Borna.

Danas kontakt s Gospom ipak ima.

"Mislim, meni se Gospa ne ukazuje likom, ali mi govori, sigurno. I Isus i Gospa", kaže Borna.

Njihove riječi posebno su je tješile u određenom periodu života.

"U nekoliko svojih životnih faza kada mi je bilo doista teško, bila sam se okrenula toj vjeri i od nje tražila pomoć", rekla je Borna.

Pet je godina dva puta na tjedan postila na kruhu i vodi, svakodnevno išla u crkvu da bi se ispovjedila i pričestila.

"Međutim ja sam vidjela da to nije bilo za mene rješenje, da ja time nisam riješila neke svoje životne probleme. Da su molitva krunice te odlazak u crkvu djelovali kao anelgetik, ja bih u tom trenu manje patila ali sam shvatila da se moja životna situacija ne mijenja", prisjeća se.

Zato je odlučila kopati dublje.

"Imala sam kontakt s opus deiom, s kabalom. Pokušavala sam naći dublji filozofski smisao. Nisam ja to odabrala opet me Bog vodio da to bude predmet mog interesa i da što više istražujem", kaže dizajnerica.

Istraživat će, priznaje, dok je živa. Još je na fakultetima Sorbonnei i Harvardu , te na Jungovom institutu shvatila da je znanje najveće bogatsktvo.

"Ja sam gladna znanja, ja dnevno sate ulažem u stjecanje novog znanja i moje poimanje svijeta je znanstveno, moja vjera je fizička vjera", priznaje.

Promišljati o vlastitoj vjeri, kaže, trebali bismo svi. Jer samo slijepo slijeđenje ustaljenih religijskih normi i pravila, neće nas odvesti nikamo.