Splićani su s oduševljenjem dočekali ni manje ni više nego kako ga nazivaju najbogatijeg turbofolk pjevača Milu Kitića.
"Nisam ja bogat, nego sam obezbedio sebi život, što je najvažnije. Imam kuću, mogu da školujem dijete gdje god hoće, plaćam privatnu školu, a ja sam skroman, vozim automobil - dobar vozim automobil - zašto ne bi vozio dobar kad dobro radim", kazao je Mile Kitić.
Nikako da se Mile dogovori je li bogat ili nije. Ali u svakom slučaju pošteno troši. Najviše na garderobu.
"Sigurno od folk pjevača da imam najkvaliteniju garderobu i ne žalim, jer zašto da žalim ako ja za vikend uzmem neku dobru svotu novca da mogu jedan dio da uložim u sebe tj. u garderobu ili da izađem na dobru večeru, dobru ribu da pojedem", dodao je kralj turbo folka.
Ali ne baš sa srpskim kolegama među kojima, kaže, nema prijateljstva. Tako mu je jednom Dragana Mirković odbila gostovati na koncertu u beogradskoj areni.
"Tu me razočarala i nismo bili u kontaktu dugo vremena, čak me i sa televizije skinula, evo vidim da me sad u poslednje vreme pušta na nekim reklamama, ja nisam ljut na nju ali to nije lijepo. Ja bi za nju pješke došo gdje god treba", istaknuo je Kitić.
Ne treba Mile daleko pješačiti, jer on za neke svoje buduće koncerte ima čak dvije pjevačice u vlastitom domu - suprugu ali i kćer koja je također odabrala glazbu kao svoj poziv, no folk zaobilazi u širokom luku.
Nema straha za kćerku Elenu dok tata Mile sve plaća, a upravo je zbog razbacivanja novcem punio novinske stupce, pa su ga tako prozivali da je upravo on Sandri Africi kupio automobil i pomogao joj u karijeri, no on to sada opovrgava.
Sa Sandrom ili bez nje, Mile Kitić je i u Splitu dočekan kao kralj. Splitska publika još je jednom dokazala i pokazala kako voli i zna odvrtati žarulje uz folk zvukove. A nekad je ovo bila prijestolnica klapa.
Ostalo
Kralj turbo folka raspametio Splićane!
Mile Kitić nije čekao ljeto da se zaputi prema našoj obali. Ovaj kralj turbo folka stigao je u Split i sam se iznenadio vrućoj dobrodošlici mladih Dalmatinaca. Derala su se grla, dizale ruke kao da smo u Šumadiji, a ne pod Marjanom.